»Krivac« za ovaj posjet bio je Željko Jergan, voditelj plesa i koreograf iz Hrvatske koji već 33 godine živi u Americi. 
»Ovo su zaljubljenici u folklor, etnomuzikolozi, profesori na fakultetima. Hobi im je folklor raznih naroda i dobro poznaju glazbu, plesove, nošnje. Idu iz države u državu kako bi gledali kulturu raznih naroda. Nekada sam bio član ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado, a sada već 33 godine živim u Americi. Moj posao je širiti hrvatsku kulturu u cijelom svijetu. Većina članova ove skupine bila je na mojim seminarima i predavanjima, te su se zainteresirali za ono što su čuli i vidjeli i poželjeli su doći u Hrvatsku. Bili smo u Zagorju, Međimurju, Pečuhu, a poslije Vojvodine idemo u Slavoniju, pa prema Dalmaciji. Turneja traje dva tjedna, a kada se vratimo doma, sigurno će dojmove objaviti na svojim radovima, prezentirati na kampovima i seminarima«, kazao je Jergan.  

Posjet Somboru

Domaćin u Somboru bila je Marija Šeremešić, predsjednica UG-a Urbani Šokci koja je gostima iz Amerike govorila o nošnji šokačkih i bunjevačkih Hrvata, te plesovima ovih hrvatskih skupina. Gosti ne samo da su pažljivo slušali i pitali već su i pomno bilježili sve ono što su čuli i vidjeli. 
»Interesiraju me tradicijski plesovi iz ovog dijela Europe. Vrlo je uzbudljivo na jednom malom prostoru, kakav je ovaj dio Europe, vidjeti toliko različitih nošnji i plesova. Vidjela sam mnogo detalja koje, da nisam došla ovdje, ne bih nikada mogla ni vidjeti niti bilo što naučiti o njima. S ovoga putovanja otići ću s nekoliko notesa punih zabilješki, nekoliko video zapisa plesova, naučenim novim koracima i plesovima. Sve to prezentirat ću mojoj skupini s kojom radim svakog tjedna«, kaže voditeljica folklora u Chicagu Mary Newfield. 
Na upit koja joj se nošnja više svidjela - bunjevačka ili šokačka, rekla je da su je se dojmile i jedna i druga nošnja, ali prednost ipak daje bunjevačkoj zbog elegancije. 
»Isto tako sviđa mi se i to šarenilo šokačke nošnje. Rekla bih da je ta različitost na tako malom prostoru, među ljudima koji žive tako blizu jedni drugima neprocjenjivo bogatstvo«, kazala je Mary Newfield. 
Japanka Osako Oshiro, s adresom u Santa Barbari, toliko je zaljubljena u hrvatske plesove i glazbu da zna oko 80 hrvatskih plesova i gotovo sve pjesme od tamburaškog sastava Gazde. 
»Volim sve plesne skupine, a jedna od njih njeguje balkansku folklornu tradiciju. Volim hrvatske plesove i glazbu, a moj favorit je linđo. I naravno tamburaši. Zašto tamburaši? Tambura apsolutno može iskazati emociju, sreću ili tugu, svejedno«, kaže Osako i dodaje na hrvatskom – »Ja volim hrvatske plesove«. 
Većinu njih ne samo da voli već i zna zaplesati.
Osim što su se upoznali sa šokačkom skupinom Hrvata u Podunavlju i vidjeli bunjevačku nošnju, gosti iz Amerike obišli su i Sombor, prije svog odlaska za Suboticu. 

Posjet Subotici 

Goste iz Amerike dočekali su članovi Upravnog odbora HKC-a Bunjevačko kolo obučeni u bunjevačku nošnju, kako bi na najbolji način gostima prezentirali svoje narodno blago. Dočekao ih je i predsjednik Centra Lazar Cvijin, a za ovaj projekt zadužen je bio Denis Lipozenčić. 
Dvadeset i dvoje ljubitelja hrvatske folklorne tradicije posjetili su i Suboticu, a domaćini su im predstavili povijest Centra, koji će sljedeće godine obilježiti 50 godina postojanja i djelovanja. Upoznali su ih s radom odjela, manifestacijama i pripremili reviju nošnje s detaljnim opisom ruha, koju su nosili članovi folklornog odjela, te su im predstavili i nekoliko bunjevačkih plesova. Gosti su imali priliku vidjeti i kratki film Veliko bunjevačko ruvo, te su im voditeljica folklornog odjela Senka Horvat i koreograf Marin Jaramazović pokazali osnovne korake za tri bunjevački igre. 
Ljubitelji tradicije su s oduševljenjem i izuzetnom pažnjom sve pratili, zapisivali i snimali. Posjetili su i vidjeti jedinu postavku takozvane Čiste sobe u Subotici, te se oduševili originalnim premetima. Slijedilo je druženje i razgovor, uz prisnac i domaću rakiju i vino. Zanimljivo je koliko su se ljudi oduševili s prisnacom (gibanica sa sirom), te su pojedine žene tražile recept za ovo, njima nesvakidašnje jelo. 
Voditelj ove skupine Željko Jergan, koji je jedini hrvatskog podrijekla, a živi i radi u Pittsburgu, umjetnički je voditelj tri skupine folklora u Kaliforniji, vodi dvije skupine u Pittsburgu, te tri skupine u okolici Toronta, a kako je sam rekao zanimljiv je podatak da ljudi iz raznih dijelova Amerike putuju satima kako bi došli na probe folklora. Do sada je snimio sedam nosača zvuka, i kako je rekao, odgojio je oko dvije tisuće tamburaša, a osobito je ponosan na 78 brakova koji su sklopljeni iz folklornih skupina koje je on vodio. 
»Imam najbolji posao na svijetu, pronositi i širiti svoju kulturu. I često kažem ako nekome u srce usadim samo malo sjeme ljubavi prema našoj kulturi, moj posao je urađen«, kazao je Jergan i dodao kako je ovo njegova peta turneja po ovome dijelu Europe. 
»Najsretniji sam kada se ljudi žele vratiti nazad i ponovno sve vidjeti i doživjeti. Ovo što su domaćini priredili za nas je predivno, prezentacija je bila izuzetna, nošnja divna. Vjerujte mi, ovi ljudi to znaju prepoznati. Odavde će otići presretni i zapamtit će se ovaj doživljaj«, kaže Jergov. 
Zanimljiva je činjenica koliko se drugi ljudi oduševe s našom tracijom i kulturom, a mi sami često ne vidimo svu ljepotu i bogatstvo tradicije i običaja koje imamo. 
Na kraju posjeta, voditelj Željko Jergan pogledao je i probu izvođačkog ansambla i mladima sa suzama u očima poručio: »Nemojte nikada prestati igrati folklor«. 
Z. V. i Ž. V.