Iako su za mnoge vile na Paliću neophodna značajna ulaganja u obnovu, one još zrače otmjenošću i ljepotom kojom su davno stvarane, u vrijeme nastanka prepoznatljivog stila ovog kupališta. Prema istraživanju Gordane Prčić-Vujnović, objavljenom 2012. godine u publikaciji Zaštitar II Međuopćinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, u okolici kupališta je 1899. godine bilo oko osamdeset vila, a broj im se stalno povećavao. Autorica bilježi: »U Povijesnom arhivu sačuvani su brojni projekti vila, koji svjedoče o tome da je ubrzanu gradogradnju pratila i izgradnja Palića. Za veliki dio ovih projekata ne može se utvrditi jesu li izvedeni ili su objekti u međuvremenu adaptirani ili čak porušeni. Isti arhitekti koji su odredili lik grada projektirali su i građanske vile. Najveći broj projekata nosi potpis Titusa Mačkovića i Milana Zarića, dok se imena Geze Kocke i Mátyása Salge rjeđe pojavljuju. Mada dolazi do usitnjavanja parcela, vile i dalje ostaju centralno locirane, slobodnostojeće s predvrtom, koji je imao centralni kružni cvijećnjak, vodoskok ili česmu. Iza je bio manji voćnjak ili vinograd s pomoćnim objektom...«.
Iz tog vremena, preciznije iz 1898. godine, sačuvan je ljetnikovac (na fotografijama) uz Horgoški put, kao jedini primjer prizemne neorenesansne vile trodijelne osnove, građen za Gyulu Jakobcsicsa. U usporedbi s većim vilama za izdavanje soba, ovo je bio mali, vrlo lijep obiteljski ljetnikovac. Imao je salon, trpezariju i spavaću sobu, a u suterenu ispod salona bila je kuhinja iz koje se hrana na gornji nivo vjerojatno podizala malim liftom. I ma koliko i danas privlače pozornost zbog svoje ljepote, vile su, ipak, u ono vrijeme još uvijek bile bez kupatila. Sanitarni čvor je prvi put u ljetnikovcima na Paliću projektiran 1900. godine za Konenovu vilu.