Ključ sedmog neba naziv je knjige pjesama i proznih zapisa mladog Tihomira Šeremešića, rođenog Monoštorca, sada studenta njemačkog jezika i književnosti na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. U knjizi se nalazi više od 140 pjesama i proznih zapisa podijeljenih u cjeline Ljubav, Depresija, Korijeni misli i Tonovi života. Sadrži i fotografije čiji je autor također mladi Šeremešić.
Prva promocija Tihomirove knjige priređena je u njegovom rodnom Monoštoru.
»Neki ljudi pokušavaju napisati dobru pjesmu cijeli život, a Tihomir je već u svojoj prvoj knjizi uspio napisati mnogo dobrih pjesama. On ima jasnu misao, zna što hoće kazati. On piše o svojoj zaljubljenosti, svojim razočaranjima, svojim razmišljanjima… Ove pjesme napisane su da se osobna emocija, doživljaj podijeli s nekim. Prije svega s bjelinom hartije. I uspijeva Tihomir u tome. Zato kod Tihomira izdvajam iskrenost i čistu emociju u stvaranju jedne pjesme«, kazao je recenzent knjige Dušan Gladić.
Predstavnik svoje generacije
Profesor Nikola Krivokuća izdvojio je prvu poetsku cjelinu Ljubav ističući da mladost progovara o onome o čemu bi neke poznije godine radije šutjele.
»Mladost je uvijek na tragu pitanja gdje, kako, zašto, a odgovore traži odmah i sada; ne trpi nikakve kompromise i nikada ne odustaje. Tihomir je isti takav: tipični mladi predstavnik svoje generacije. U svome pjesničkom prvijencu on je otvoren i iskren i poziva nas i izaziva da i sami zaplivamo u njegove vode i potražimo svoj ključ koji smo izgubili ili smo ga naprosto sakrili. Zato bismo se trebali zapitati koliko često mislimo o sreći. Iskreno i predano. Svojom predanošću i sugestivnošću Tihomir nas vraća u neke davne naše dane i godine i ostavlja nas same sa sobom, uhvaćene u mrežu njegovih emocija. Kada traga za svojom pjesničkom istinom, Tihomir je otvoren i direktan; on se ne plaši reći da voli, pati, traga za srećom, on ne krije svoju usamljenost i razočaranje. I tako čini da njegov svijet postane i naš svijet«, kazao je Krivokuća.
Pet godina među koricama knjige
Iako je u knjizi više pjesama nego proznih zapisa, autor izdvaja svoj prozni izričaj, jer mu, kako kaže, takva forma daje više mogućnosti da iskaže svoje misli i emocije.
»Kada sam se prvi puta zaljubio, krenulo je niz uspona i padova u životu, a svoje stanje, emocije, promišljanja prenio sam u pjesme. Fokus u ovoj knjizi jest na pjesmama, ali ja bih izdvojio prozne zapise za koje mislim da su bolji od pjesama. Jednostavno imam osjećaj da stih ponekad zatvara. Nekada bih koristio neku drugu riječ, ali se možda neće rimovati u pjesmi. Kod proznih zapisa tog ograničenja nema«, kaže Tihomir.
Knjiga Ključ sedmog neba nastajala je pet godina. Na kompromis u pisanju nije bio spreman, tako da je u knjizi objavljeno sve što je i napisano.
»To je pet godina mog života, jednog ciklusa koji je završio i koji sam htio zaokružiti ovom knjigom. Sada pišem manje nego prije godinu ili dvije, ali pišem i dalje«, kaže Tihomir.
Pjesme je počeo pisati kao srednjoškolac na srpskom jeziku, a nastavio pisati na hrvatskom tijekom boravka u Zadru. Kako je većina pjesama na koncu bila napisana na hrvatskom, Tihomir je na hrvatski preveo i pjesme iz srednjoškolskog razdoblja tako da su sve pjesme i prozni zapisi u knjizi napisani na hrvatskom jeziku.
Z. V.
