Kako se pere novac? Spontani odgovor na ovo pitanje je: »Naravno, ne u perilici«. Zapravo, što znači izraz »pranje novca«? Općenito, ima dva pravca zašto se ove radnje rade: prvi, da novac zarađen nelegalnim putem švercovanja određene robe i ljudi, droge, oružja itd. dospije u legalne novčane tokove i tako se može npr. investirati, uplatiti na privatne račune, podmićivati neke dužnosnike itd. Drugi razlog je neplaćanje određenih poreza državi, pa ako si privatni poduzimač, recimo ne plaćaš radnicima socijalne doprinose za mirovinu i zdravstveno osiguranje, prijavljivanjem manje zarade, uplaćuješ manji porez na zaradu, fiktivnim troškovima smanjuješ zaradu itd. Poznato je kako je najpoznatiji gangster u SAD-u osuđen ne zbog ubojstava, šverca alkohola nego zbog utaje poreza.
Poznati slučajevi
Za trajanje ratova u bivšoj SFRJ, u Subotici kao i u drugim gradovima, i mi smo imali slične »poslovne osobe«. Jedan se bavio proizvodnjom i švercom alkohola. Od stečenog ilegalnog novca izgradio je kompleks objekata, kupio nogometni klub a da ga nitko nije ispitivao odakle mu sredstva za to. Drugi poznati slučaj – braća su se bavila švercom robe koja je nedostajala iz poznatih razloga na našem tržištu. Kad se rat smirio, došlo je vrijeme da se ilegalno stečeni novac »opere« ili da »se izbijeli«. To je urađeno pomoću građevinarstva. Kupili su plac u najstrožem centru grada i tu su počeli graditi poslovno-stambenu četverokatnicu s potkrovljem. Materijal i radove su platili uglavnom poduzimačima i trgovcima gotovinom. (Građevinski materijal ni danas ne možete kupiti kreditnom karticom). Kad su braća postigla oko 40 % gotovosti, objekt je stavljen pod krov, od jedne banke zatražili su i dobili kredit za završetak radova, naravno zalog je bio polugotovi objekt. Sredstva od banke su legalni novci, koji se mogu dalje uložiti u neke druge pothvate, primjera radi kupovina tvrtke. Bankovni kredit nisu vratili, te ih je banka tužila i u ime duga zaplijenila polugotovi objekt. Sada je banka tražila drugog izvođača, koji je zgradu i dovršio i ona danas radi. Tko je tu koliko profitirao, nitko ne zna. Radi ubrzanja radova, Međuopćinski zavod za zaštitu spomenika kulture (MZZSK) nije tražio prethodno arheološko ispitivanje lokacije, iako svi znamo da je dotična parcela bila dio teritorij bivše srednjovjekovne Subotice i sigurno bi se našli artefakti iz tog doba. Možemo pretpostaviti da ovako blagonakloni stav gradske institucije nije bio jeftin već je možda plaćen povećanim iznosom za izradu »zaštitarske« dokumentacije.
Popločavanje granitnim kockama
Svojevremeno je, među stručnjacima u Subotici, velike polemike izazvala odluka MZZSK-a da prilikom rekonstrukcije Harambašićeve ulice, već iz upotrebe izbačene krupno-granitne kocke vrate u upotrebu, s obrazloženjem da je takav kolnik »povijesni kulturni trag grada«. Što je u suštini istina. Samo u vrijeme kada su one korištene, u gradu su bila većinom zaprežna vozila. Za suvremeni motorni promet ovako popločavanje je nefunkcionalno. Jedina korist je da u Harambašićevoj ulici ne možete voziti većom brzinom, a za parkiranje je ovo popločavanje prihvatljivo. Zašto sada ovo pišem? Trenutno naš glavni grad trese afera nazvana »granitne kocke«. Navodno, za dosta veliku sumu, oko 8 milijuna eura, rekonstruiran je jedan od glavnih trgova u Beogradu, Trg Republike. Ne znam kome je palo na pamet da jednu od glavnih prometnica, umjesto asfaltom, popločaju granitnim kockama. Nakon svečane predaje radova (naravno, prije roka) pokazalo se da popločavanje nije odgovarajuće i nefunkcionalno je i da treba izvršiti »rekonstrukciju rekonstrukcije«. Ona je sada u tijeku, naravno promet je ponovo preusmjeren, otežan. Po riječima dogradonačelnika, nažalost, radovi će trajati mjesec i pol dana, ali sve se radi bez nadoknade, to jest besplatno je jer je izvođač kriv. Iz prakse znam da su takvi radovi najskuplji. Trenutno se kocke vade i okreću se naopačke, gdje je navodno stranica nešto glatkija. Takvo rješenje ne rješava problem usporenog prometa i zbog toga će gužve biti veće. Za ovaj problem krivac još nije pronađen, da ne govorim o tome tko je sve zaradio na ovom pomalo sumnjivom poslu.
Javna nabava
Naši mudri zakonodavci smislili su termin »javna nabava« radi sprječavanja neracionalnog trošenja javnog novca iz proračuna, to jest sredstava iz republičkog, pokrajinskog ili gradskog proračuna. Primjer za ovo: gradnja, adaptacija, rekonstrukcija i dogradnja subotičkog Kazališta. Zbog visine predviđenih radova, oko 24 milijuna eura (sumu usporedite s trgom u Beogradu), radovi se odvijaju u fazama. Trenutno je u tijeku sedma faza, a po riječima aktualnog gradonačelnika natječaj je raspisan za »neophodne zanatske, instalaterske i enterijerske radove«. Ne znam kako je do neophodne informacije (možda je pozvana?!) došla tvrtka iz Kruševca koja se bavi proizvodnjom metalnih predmeta i prefabrikata, ali ona je dobila enterijerske radove. Trenutno radovi kasne, jer prethodni izvođači nisu kvalitetno izradili hidroizolaciju, te su potrebni dodatni radovi. Ovo mi je također poznato iz prakse – ako je tvrtka recimo nešto loše iskalkulirala, onda se smišljaju naknadni i nepredviđeni radovi. To se obično izvodilo u suradnji s građevinskim nadzorom i također sliči »pranju novca«.
