Tavankut je dobio i svoj kratki dokumentarni film, i to iz perspektive njegovih najmlađih mještana. Naime, značajne objekte i manifestacije ovoga sela zabilježili su kroz objektiv kamere polaznici filmske radionice Kad se male ruke slože. Što su na ovoj, trećoj po redu, radionici naučili, uvjerili su se njihovi roditelji i nastavnici, a na koncu i oni sami, na projekciji svog posljednjeg uratka »Tavankut iz filmskog kuta«. Kratki film o Tavankutu prikazan je prošloga petka na tavankutskom Etnosalašu Balažević, gdje se s pozornošću ispratio svaki detalj filma, a između znatiželje i smijeha, u brojnoj se publici moglo razabrati i dvadesetak ponosnih dječjih pogleda. Razlog za ponos bio je što su imali priliku biti članovi filmske ekipe koja je ljetos, u svega par dana, na zanimljiv način uspjela predstaviti svoj rodni kraj na filmskom platnu. 
Svatko od polaznika dao je svoj doprinos snimanju filma, a redateljsko mjesto ovoga puta pripalo je učenici osmog razreda OŠ Matija Gubec iz Tavankuta Eleni Sekulić. Ona kaže da su kroz protekle tri godine na filmskim radionicama puno toga naučili o snimanju filmova, a ideja za ovaj posljednji u nizu, bila je upravo njezina: 
»Željeli smo predstaviti sve ono što je značajno u našem selu, poput škole, Galerije slika od slame, nogometnog stadiona... Unatoč suncu i naporima koje smo ulagali tijekom snimanja, bilo nam je vrlo zabavno i doista je vrijedilo steći jedno ovakvo iskustvo. Ono što mi je od svega bilo najzanimljivije jest zapovijedati kamermanu što treba činiti.«  
A za kameru su se mahom hvatali dečki, kojima je ovaj dio opreme ipak bio najzanimljiviji. Među muškim dijelom ekipe bio je i Marko Balažević, učenik petog razreda tavankutske škole, koji ne krije oduševljenje kada je u pitanju filmska radionica. »Učili smo kako treba snimati pokrete kamerom, potom kako se snima ton za film i još puno toga, a uz to smo se i sjajno družili. Radionice su mi super i volio bih jednog dana i sam pokušati snimiti neki film.« 
Njegov vršnjak Aleksa Čota također dijeli ljubav prema kamermanskoj ulozi: 
»Naučili smo snimati kamerom i držati mikrofon, a najbolje mi je bilo kada smo snimali nogometni stadion i brojali koliko sjedala ima.«
Ono što su svi polaznici mogli zaključiti jest da snimanje nije nimalo lak posao. Film je snimljen u svega nekoliko dana, a da sve najvažnije o Tavankutu stane u sedam minuta filma pobrinuo se inicijator i voditelj ovih radionica, zagrebački redatelj, a rođeni Tavankućanin, Branko Ištvančić. 
On ističe da je iz godine u godinu sve veći broj polaznika ove radionice, što je pokazatelj da je djeci prilično zanimljiva i ujedno smjernica da će se nastaviti održavati i ubuduće.
»Radionicu je ove godine pohađalo dvadesetoro djece. Program radionice traje tjedan dana, tijekom kojih subotički redatelj Zoltán Siflis i ja gledamo s djecom filmove, učimo ih kadriranju, a onda im damo zadaću da smisle što bismo mogli snimiti i, naravno, uvijek ima na stotine ideja. Ove godine smo odlučili predstaviti što sve Tavankut ima. Snimali smo dva-tri dana i još smo imali dan za montažu. Djeca su bila po cijeli dan na etnosalašu, pa je u nekom trenutku zanimljiva bila izjava jedne djevojčice, koja je zaključila da je lakše kopati njivu nego snimiti film. Osim stvaranja filmova, djeca su se ovdje učila medijski opismenjivati, te smatram da je za njih ovo vrijedno iskustvo.« 
Većina polaznika sudjelovala je i na prethodnim radionicama, tijekom kojih je također snimljeno nekoliko zanimljivih kratkih filmova, te neki od njih sada već imaju određena znanja i želju da se u budućnosti možda okušaju u svijetu filmske industrije. 
Nakon projekcije spomenutoga filma o Tavankutu, polaznici radionice u petak su pogledali i snimku svog angažmana, odnosno kako je tijekom snimanja filma to sve izgledalo iza kamera. Nešto ih je nasmijalo, poneki detalji nečemu naučili, a knjižice »Filmska izražajna sredstva«, namijenjene upravo mladim ljubiteljima filma, uručene su im kako bi se do idućeg ljeta mogli pripremiti za nove filmske kadrove i izazove. 
Filmske radionice organizirala je Udruga za audiovizualno stvaralaštvo Artizana iz Zagreba, u suradnji s Hrvatskim nacionalnim vijećem, OŠ Matija Gubec, HKPD-om Matija Gubec iz Tavankuta i Udrugom Inovativna mreža iz Subotice.
Marija Matković