Nekako mi ne polazi za rukom razumjeti rezerviranje unaprijed. Zapravo, možda sam se pogrešno izrazila, stvar je u tome da se divim ljudima koji mogu krajem ove godine uplatiti ljetovanje za sljedeću, koji kartu za koncert uplate u momentu kada koncert bude najavljen... Čini mi se to prevelikom kontrolom nad vremenom. Usmjeriti život da ništa ne pođe po neplaniranom. Istina, tako zauzete stvari (karte, ljetovanja, izleti...) imaju uvjerljivo najpovoljnije cijene, ali mi to izgleda nije dovoljno.
Okršaj veslača na Neretvi se bliži, a samim tim i ljetovanje i valjalo je odabrati destinaciju na koju nismo išli i koja je blizu Ušća i uz to po nekoj ok cijeni.
Bez nekog očiglednog razloga Brač me je zvao. Istraživala sam razne opcije i na kraju svakog istraživanja se vraćala na Brač. Stvar je postala jasna.

Splet silnih okolnosti

Sada dolazimo do dijela kako nemam razloga za ranija rezerviranja i kako je to možda i dobro. Plan je bio na Brač prijeći iz Makarske, jer nam je to najbliže za stići, a i Sumartin u koji stiže trajekt iz Makarske je najbliži Bolu na kom je i izbor kampova najbolji. Trajekta baš na ovim relacijama nije mnogo i po nekim izračunima stižemo na onaj u pola tri, i to laganom vožnjom, ali eto nešto mi nije dalo hrabrosti kartu poručiti online. U strahu da će ovo biti priča o jednoj trajekt vožnji, prekidam zaplet informacijom da smo stigli u tri, dakle kasno za željeni i prognozirani termin, a slobodnih termina za naredni već nije bilo. Dakle, rezultat između rezerviranja i nerezerviranja je bio neodlučen.
Socijalne i entuzijastične već smo pozvale prijatelje i pretvorile cijelu situaciju u ugodno popodne u Makarskoj, a početak ljetovanja u pravu malu avanturu. Draga druženja uvijek brzo prolete, a kada ih začine nova poznanstva onda kao da ih netko ukrade. Trajekt u 21 sat je stigao i mi smo bile na njemu. Bez ideje gdje dalje, ali vrlo ushićene jer se naš dolazak na Brač bližio. A na Braču...
A na Braču bajka. Čak i tako noću obasjan, otok nas je odmah zarobio u naručje i nije nas puštao tjedan dana. No, nije tako lagodno počelo. Hajdemo redom. Stići na bilo koju odrednicu kasno noću i bez ideje o tome gdje prenoćiti ipak je malo stresno. Stići na otok kasno u noći i bez ideje gdje prenoćiti, na koju stranu iz trajekta krenuti, ipak je malo više stresno. No, odmor je. Uputile smo se ka Bolu i čekale da se nešto samo namjesti. Istinu govoreći, nekako sam vjerovala u nevjerojatne okolnosti života i nadala se na trajektu upoznati nekoga tko bi nam mogao pomoći oko toga gdje prenoćiti, ali kako se to nije dogodilo morale smo nastaviti izazivati dobar splet događaja. Interesantno je to kretanje bez plana, kao kada pokušaš kontrolirati muhu bez glave. Otišle smo u centar Bola, koji je još uvijek bio živahan i odlučile prošetati. Baš kao da nismo lutale i putovale cijeli dan, kasnile na trajekt, gluvarile po Makarskoj i bez ikakve ideje stigle na Brač. Ubrzo smo postale svjesne da je auto jedino sigurno mjesto koje nam se smiješi i da nam valja naći neki parking na kojem ćemo moći realizirati ovu ideju. Djevojka iz pekare nam je savjetovala parking uz plažu, koji se nalazi preko puta Franjevačkog samostana. Moja prva turistička noć u autu je mogla početi. San mi je bio toliko jako spokojan kao što me je jako prženje sunca probudilo ujutro. 

Jutro je promijenilo sve

I od neorganiziranih turistica porasle smo do sretnica koje su pronašle odličan kamp za život narednih par dana, upoznale sjajne ljude, preživjele veliko nevrijeme, opet spavale u autu, napravile brdo fotografija i nevjerojatnih avantura i sa zrikavcima najljepše pjesme pjevale.
Gorana Koporan