Ne čini Bač samo njegovo izvanredno naslijeđe, tako dobro vidljivo i uz nedavno iskazanu veliku brigu i izdašna sredstva održavano te prezentirano kao simbol ove varošice. Kada se zađe u okolicu, prirodna baština Bača plijeni barem isto toliko koliko i tragovi kulture. To ne znači da je prirodna baština, kako se često i pogrješno generalizira, isto što i netaknuta priroda. Priroda u Vojvodini stoljećima je oblikovana i uvjetovana našim potrebama. Sva sreća da je ipak obnovljiva te još uvijek uspijeva dati najbolje i izvući se čak i iz obimnih i destruktivnih ljudskih intervencija.
U Vojvodini su tijekom protekla dva stoljeća površine pod različitim vodama toliko smanjene da su preostale samo na oko petini svoje nekadašnje prirodne površine. To je uglavnom učinjeno tijekom planskih postosmanskih naseljavanja ovih krajeva, i to kontroliranjem nekada neukrotivih voda velikih rijeka i obimnim melioracijama. Ovi su procesi doveli do gubitka mjesta na kojima žive brojne vrste životinja i biljaka. No, veliki se broj ptica, koje trebaju vodena staništa za svoj život, uspio prilagoditi šaranskim ribnjacima, koji su nastajali u Vojvodini gotovo istodobno s nestankom prirodnih močvara, ritova i bara. I pored svoje razmjerno male površine (danas ih u Vojvodini ima na oko 12.000 hektara), šaranski su ribnjaci, iz ptičje perspektive, zamijenili ona staništa koja smo im isušili. Kako i ne bi! Stalna količina vode, čak i u najsušnijim godinama, bujna vegetacija i puno, puno hrane na malom prostoru čine da ovi »švedski stolovi« privlače čak i one vrste koje su nestale iz Vojvodine. I službeno: 18 od 26 ribnjaka većih od 100 ha u Vojvodini su proglašeni za europski značajna područja za ptice. A gdje su ptice, tu su i oni koji ne mogu izdržati a da ih ne proučavaju, snimaju, broje, uporno apeliraju na njihovu zaštitu... Također, na svoje dolaze i lovci. Ovu nevjerojatnu ponudu svatko želi na svoj način iskoristiti.
Prvi u Bačkoj
Jedan od najvećih vojvođanskih ribnjaka, peti po veličini u Srbiji a prvi u Bačkoj, je ribnjak Mostonga kod Bača. Nalazi se sjeverno od puta Bač – Vajska, a izgrađen je između 1972. i 1984. godine na površini od 571 ha. Sve do kraja II. svjetskoga rata na ovome se području nalazila močvarna šuma nazvana Pužar, posađena na zaslanjenome zemljištu, neposredno pokraj lijeve obale nekadašnje Mostonge, koja je ubrzo regulirana i pretvorena u kanal Karavukovo – Bački Petrovac. Stariji Bačani i Vajštanci je se i danas sjećaju. Šuma je isječena, jer je procijenjeno da su zaslanjena zemljišta jedino profitabilna ukoliko se na njima izgrade ribnjaci. Oko sadašnjih jezera izgrađeni su nasipi, a na kanalu velika crpka koja je upuštala vodu u jezera.
Nekad u sastavu kombinata Agrobačka (danas u stečaju), ovaj ribnjak je prošao prilično bolne transformacije i smanjivanja proizvodnje. U najboljim se godinama na njemu proizvede oko 700 tisuća kilograma ribe godišnje, najviše šarana, a znatno manje tolstolobika, amura, soma i štuke. Hranjenje ribe počinje u travnju. Tehnologija tova šarana podrzumijeva povremeno poticanje razvitka vodenih beskralježnjaka (koje ribe rado jedu) gnojidbom dna, kao i čišćenje vode od uzročnika bolesti ubacivanjem vapna. Tov se završava s jeseni, nakon čega slijedi »žetva«. Isto kako su se i punila, jezera se prazne natrag u kanal, a riba se putem brazda koje su iskopane u dnu povlači u izlovne jame, odakle se vadi i nakon toga prodaje. Najviše se proda zimi, zbog velike potražnje tijekom posnih pravoslavnih blagdana. Zimi je većina ribnjaka bez vode, osim zimovnika, u kojima se drži ona riba koja je na prodaju. Ličinke se kupuju i ubacuju u proizvodnju idućeg proljeća. Ciklus proizvodnje traje dvije godine, no tijekom druge dolazi i do prirodnoga mrijesta.
U moru trske i šaša
Gusta močvarna vegetacija prirodni je pratitelj plitkih slatkovodnh ribnjaka. I ovdje je ima u priličnom obilju. U njoj se krije najviše ptica. U istraživanju koje je objavljeno u ornitološkoj literaturi navedeno je da je na ribnjaku kod Bača zabilježena 131 vrsta ptica, od čega se ovdje gnijezdi 50 vrsta. Od njih, primjerice, glavata patka i patka njorka žive u tolikome broju da su im populacije nacionalno značajne. Sasvim je drugačija slika tijekom selidbe, u jesen, koja se poklapa s vremenom izlova ribe. Ribnjak kod Bača osvajaju tada jata pataka, gusaka, galebova, čaplji, vranaca, labudova čija brojnost bude i do šest tisuća ptica. Posebna atrakcija među ovdašnjim pticama su orlovi štekavci. U proljeće i ljeto su ovdje u »nabavi« hrane za svoje mladunce, jer u okolnim hrastovim šumama (Branjevina, Ristovača, Bođanska, Cerik, Guvnište, Vranjak, Kamarište) gnijezda ima čak sedam parova ovih orlova. Tijekom jeseni i zime mladi štekavci, neiskusni u samostalnom lovu, pabirče na dnu ribnjaka crkotine ribe i drugih životinja, pokušavajući preživjeti hladnoću. Odrasli se, pak, ustremljuju na druge vodene ptice. Tada se na ribnjaku može sakupiti i do 50 štekavaca, što je jedinstveno za cijelu Srbiju!
Mjesta slična ovome u našemu su okruženju opremljena za turističko promatranje ptica. Specijalizirani turisti, opremljeni dalekozorima, tragaju tijekom pripremljenih maršruta za rijetkim vrstama, bilježe ih, slikaju i idu dalje. Ribnjak Mostonga ima odlične uvjete za njih: vrlo je pristupačan i krcat pticama, te nudi ugođaj sakrivene oaze. Eto dodatne ideje za planere lokalnoga turizma.
Marko Tucakov
