Svatko u sebi nosi dilemu hoće li se spasiti ili ne, je li to zavrijedio na ovome svijetu, hoće li mu se Bog smilovati i u konačnici spašava li se većina ili tek oni koji su se istakli svojim gotovo svetim načinom života. No, to nisu pitanja koja muče samo suvremenog čovjeka, ona su oduvijek pratila vjernike, pa tako i evanđelist Luka bilježi kako je jednom netko pitao Isusa: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« (Lk 13,23).
Kako a ne koliko
Za vrijeme svoga javnog djelovanja ljudi su često Isusu postavljali pitanja o stvarima koje su mučile brojne vjernike. On im je davao odgovore, ali ne uske i konkretne, nego je svako takvo pitanje koristio kao priliku za pouku okupljenom puku. Tko je postavio ovo pitanje o broju onih koji se spašavaju ne znamo, evanđelist nije zapisao, zato što to na koncu nije ni bitno. Važan je Isusov odgovor koji nas upućuje na to kako do spasenja doći. On ne odgovara izravno na upit nepoznatog čovjeka, jer ni onaj tko pita niti itko drugi ne bi imao koristi od konkretnog broja ili postotka spašenih. Poanta nije u tome spasi li se puno ljudi. Da je odgovor takav, to bi kod mnogih izazvalo pogrešno mišljenje da se za spasenje ne treba potruditi, jer ga je bez velike muke lako ostvariti, kao što bi odgovor da je takvih malo mogao izazvati pesimizam i uvjerenje da se ne isplati truditi jer su šanse male da se ono može postići. Dakle, vjerniku uopće nije potrebno da sazna koliko se ljudi spašava nego kako ljudi mogu postići spasenje, što je velika razlika. Zato Isus zaobilazi konkretan odgovor, već ih poučava.
On slušateljima daje do znanja da spasenje može ostvariti svatko, ali da se za to treba potruditi, a nije lako, jer se čovjek ne spašava željom nego djelima. Naravno, to nikako nije u suprotnosti s Božjom ljubavlju i milosrđem. On ljubi svakog čovjeka, njegov Sin Isus umro je za sve, ali Bog čovjeku spasenje ne nameće nego nudi, a čovjek je slobodan prihvatiti ili odbiti.
Teži put je pravi put
Da je put k spasenju zahtjevan i težak otkrivaju nam i sljedeće riječi: »Borite se da uđete na uska vrata« (Lk 13,24). Isus ne moralizira, niti obeshrabruje. On pred ljude stavlja izazov, a taj je postaviti spasenje za cilj kojemu treba težiti. Uska vrata su simbol za teži način ostvarivanja zacrtanog cilja u svakoj životnoj prilici. U nekim životnim situacijama, u ovisnosti od našeg odabira i postupanja, do cilja nas mogu dovesti i uska i široka vrata, međutim sa spasenjem nije tako. Jedino uska vrata do njega vode, zato ovom izjavom Isus pred čovjeka stavlja odabir. Čovjek se, naravno, ne želi mučiti. Svatko voli doći do cilja na što lakši način. No, do spasenja nema lakšeg načina. Samo je jedan, onaj teži, pun izazova koji se moraju svladati i kušnji koje je potrebno prevladati.
Bog svakome otvara vrata spasenja i ona su svima jednako uska, a tko će kroz njih proći ovisi o svakome ponaosob. Zbunjuju Isusove riječi da će mnogi kucati, a neće im biti otvoreno: »Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!« (Lk 13,26). Ovo nije prijetnja nego opomena za sve one prigodne kršćane, koji vjeru žive od Uskrsa do Božića, za one za koje je vjera samo običaj i lijepa ceremonija, kao i za one koji iz Isusovog nauka izabiru što im odgovara, a što im nije po mjeri ignoriraju. Da bismo prošli kroz uska vrata spasenja, moramo dopustiti Bogu da nas odgaja, kao što kaže Poslanica Hebrejima, »Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja« (Heb 12,6), kao što čini svaki pravi roditelj. A što je stega? Pa, sve ono čemu nas uči Isus i Crkva. Mnogo toga nam se ne sviđa, teško nam je i naporno, ali sve slušamo i činimo jer ljubimo Boga koji nas ljubi sve do smrti na križu, a kao dar otvara nam vrata raja. Ako je lako, nismo na dobrome putu. Ove riječi su i utjeha za sve vjernike koji zbog svoje vjernosti Kristu trpe, koji ulažu napor da ostanu dosljedni Kristovoj riječi, oni neće ostati iza zatvorenih vrata.
Dokle god živi na ovoj zemlji, čovjek može birati hoće li uzvratiti Bogu ljubav i odabrati ući kroz uska vrata u spasenje ili će odbaciti ponuđeno, jer mu je tako lakše, jer je tako prihvatljivije za ovaj svijet. Koliko imamo vremena za odluku ne znamo, nemojmo je odgađati. Bog želi da se svi ljudi spase, ali nam je prepustio da svatko odluči želi li u ovome svijetu odabrati put spasenja ili ne.
Ana Hodak
