Svaki dio ove priče je istinit, ni jedan lik nije izmišljen, a emocije su tu da bi pokazale da smo od krvi i mesa, da volimo veslo, lađu, cvijet u kosi i da uspjeh može boljeti.
Ja sam prvi desni ženske momčadi Salašari somborski, sportske sekcije HKUD-a Vladimir Nazor, u medijima i javnosti poznatije kao »djevojke s cvijetom u kosi«. Iako je ovdje riječ o velikom natjecanju, najvećem u godini za koje se spremamo, ovaj tekst neće ići u sportsku rubriku jer imam potrebu dati subjektivni osvrt i priču ispričati iz svog kuta, ali time ne izgubiti ni malo objektivnosti. Neka je ovdje u prirodi i društvu, jer sve ovo i jest zbog ljepote veslanja u prirodi i divnog društva.
Tko, što, gdje i više od toga
Prva nedjelja u osmom mjesecu rezervirana je za lađare i lađarice. Središnji su lađari, svakako, ali uzimam za pravo na trenutak priču zaustaviti na lađaricama. Ove godine šesti put po redu, snage i svoje umijeće na Neretvi su odmjerile lađarice, a drugi put za redom su se u odmjeravanju snaga našle i djevojke s cvijetom u kosi. Za one koji se ne sjećaju, prošle godine smo od šest ekipa zauzele posljednje mjesto i doma otišle podignute glave, s velikim osmjehom i još većim željama da sljedeće godine budemo bolje. A onda je došla sljedeća godina. Spletovi okolnosti su napravili da ona naša priča kako ćemo početi ranije s treninzima i individualno više raditi, malo izblijedi ali je ipak svatko dao svoj maksimum u pripremama i na Neretvu se moglo poći.
Kada već pričam sa subjektivne strane, unijet ću malo i svojih emocija. Za razliku od prošle godine, kada sam samo ka postolju srljala, ove godine sam u cijelosti bila usmjerena dati sve od sebe, uživati u Neretvi i veslanju i biti dio ekipe do maksimuma. Nije me mogao razočarati postignut plasman nego vlastiti doprinos. I onda je sve postalo totalno drugačije.
Mogla bih o tom danu pričati danima. O susretima, tremi, iščekivanju, emocijama. Gužva na stratu je davala naboje svega i činilo se da ću eksplodirati. I sad kad se prisjetim, osjetim isto uzbuđenje.
Široko, šire
Nas 12 u lađi, oko nas još sedam ekipa, himna na razglasu, znak suca i sve je eksplodiralo. Utrka je počela. Strategija je bila »samo jako prva dva kilometra«. Što jače. U ovoj našoj veslačkoj igri postoji pojam »ući u parić«, što znači ići malo iza nečije lađe i u tim trenucima odmoriti i prikupiti snagu za obilazak. Prethodne godine to nismo uspjele i nadale smo se uspjehu ove godine. I jeste, ali na tren. Slabije smo ostavili iza sebe, a cure ispred nas smo pokušavale obilaziti. I to nam je pošlo za veslom kada smo obilazili ekipu Sisak i zauzele četvrtu poziciju. Adrenalin je radio svoje, a i želja za još pa smo ubrzo krenule u napad na treće mjesto. Postoje neka pravila obilaženje u smislu s koje strane rijeke možete obilaziti ekipu i koliki razmak mora biti između vaše i lađe ekipe koju obilazite. U prvom pokušaju obilaska odmah smo dobili opomenu suca da to ne poštujemo i morali smo se udaljiti. Snaga nam je popustila i ubrzo smo se ponovno našle na četvrtoj poziciji. Uslijedio je zatim i drugi pokušaj, s većom distancom ali i ovog puta nedovoljnom po riječima suca. Malo smo bile revoltirane, bijesne i na suca i na našu parićarku jer smo mislile da je do nje i napravile u lađi atmosferu koja ne obećava. No, vidjele smo da možemo još i krenule u još jedan napad na trećeplasiranu domaću ekipu Metkovke u mnogo većem luku i nećete vjerovati, dobili opomenu pred diskvalificiranje. Prosto, Neretva nije bila dovoljno široka za nas ovog puta. U cilj smo ušle četvrte i vidno razočarane.
Kako to svijet vidi
Od osam ekipa koje su odmjerile svoje snage na 6. Maratonu lađarica postignut je sljedeći poredak: Udruga lađarica Komin, Udruga Sparte (Bjelovar), Udruga lađarica Metkovke (Metković), Udruga lađarica Sisak, HKUD Vladimir Nazor Salašari somborski, KUU Škrapa Momići (Momići), Udruga lađara Vidonje, Udruga za očuvanje Neretvanske baštine Opuzen.
Ako pratite priču i poredak, sigurno vam nije jasno kako smo mi to mogle ući u cilj četvrte, a biti proglašene petim. Nije ni nama bilo jasno ni na samom proglašenju, bile smo uvjerene da je to greška u objavi jer nikakvo obrazloženje nismo čule, a onda smo saznale da nam je gospođa sutkinja dodala i kaznenu minutu. Sve u svemu, jedno veliko razočaranje u pristrano suđenje. Kasnije smo čuli kako su sve domaće ekipe imale strategiju pobjeći od Metkovki i ne ulaziti s njima u pretjecanja, jer bi ih dočekalo isto što i nas. No, nije sportski prenositi što smo čuli nego uzeti veslo i sljedeće godine ih ostaviti u samom startu. Naravno, ukoliko sudac ne odluči dati im prednost u samom startu.
Ovaj tekst je isključivo moje mišljenje i nikako nije službena izjava HKUD-a Vladimir Nazor. Oni su ponosni na odlično veslanje djevojaka, dobar plasman i rezultat brži za 10 minuta u odnosu na prethodnu godinu.
Gorana Koporan
