Nastanak nadaleko poznatih drvoreda platana u Splitskoj aleji na Paliću istražio je arhivist László Magyar u dokumentima subotičkog Povijesnog arhiva, među ostalim i u sačuvanoj prepisci između advokata Lászlóa Szalayja i Gradskog vijeća krajem devetnaestog stoljeća. Magyar je podatke o povijesti kupališta Palić objavio u zanimljivim pripovijetkama pod nazivom Jezerske priče u časopisu Rukovet (broj 1-2-3, travanj 1996.).
Krajem devetnaestog stoljeća (a i ranije) današnjom trasom Splitske aleje prolazio je Kanjiški put (koji je kasnije pomjeren na sadašnji pravac). Stari naziv aleje, odnosno puta, vidi se i na razglednici Palića iz tog vremena, u prilogu. Na križanju Horgoškog i tadašnjeg Kanjiškog puta odvjetnik László Szalay je podigao ljetnikovac, što je danas slastičarna; vremenom je prvotni izgled vile izmijenjen. U rujnu 1882. godine Szalay se obratio Gradskom vijeću s molbom za odobrenje uređenja okolice svog ljetnikovca, kako bi u dijelu Kanjiškog puta posadio ukrasno drveće, iz »estetskih razloga«, što navodi u dopisu Gradu. Gradske vlasti, međutim, odbijaju privatno uređenje izgleda puta, ali usvajaju inicijativu i uređuju Kanjiški put. S obje strane puta sade drvorede platana. Potvrdu urađenih poslova Magyar je, također, našao u jednom od pisama Szalaya, u proljeće 1884. godine, u kome piše kako je Grad »divno uredio do tada neuredan put«. 
Platani i danas ukrašavaju Splitsku aleju, jednu od najljepših palićkih ulica.