Doći u Lemeš znači da imate velike šanse sresti nekog plemića. Na ulici, u dućanu, na njivi. Jeste, pravi su to plemići, a jedino što ih razlikuje od naše predodžbe plemstva je što nemaju zamkove i posjede već žive jedan sasvim običan život. I mogu se ti lemeški plemići pohvaliti da je jedino mjesto u Srbiji koje u svom nazivu nosi riječ plemeniti – nemes, a odatle i mađarski naziv Lemeša – Nemesmilitics. U Srbiji jesu jedino »plemenito« mjesto, ali ako ovo promatramo kao prostor srednje Europe, onda je Lemeš jedno od tridesetak »plemenitih« mjesta u kojima i danas žive potomci nekadašnjeg plemstva. Jednom godišnje organiziraju zajedničke susrete, a domaćin 20. jubilarnog susreta bio je baš Lemeš. E sada nisu u Lemeš stigli samo potomci onih pravih plemića već i njihovi predstavnici ili ti nositelji vlasti. Hvale se Lemešani da su dočekali dvjestotinjak gostiju.
Titule zaslužnim podanicima

Kao pravi domaćini, imali su želju ugostiti ih, ali im i pokazati nešto od onog gospodskog Lemeša. Mada nije baš za pokazivanje, ali nisu domaćini odoljeli pa su u to razgledanje Lemeša uvrstili i Lemešku banju. Valjda zbog toga što se do nje išlo baš onako gospodski, fijakerima. Našlo se tu mjesta i za novinare, pa se potpisnici ovih redova zalomilo da je fijakerom vozi jedan plemić. Josip Knezy, naglašava, piše se s »y«. Propitujem ga o njegovom plemenitom podrijetlu, a on odgovara da se ta priča i na neki način ponos zbog te titule sačuvala u njihovoj obitelji. 
»Plemstvo je moja obitelj dobila prije oko 300 godina. Povelja nije sačuvana, ali uspjeli smo u obitelji sačuvati plemićki žig. Moj je djed 17 godina bio prvi čovjek u selu i u to vrijeme urađene su značajne stvari u Lemešu«, kaže Josip.
Ako se ravna prema stoljećima u kojima su im dodijeljene plemićke titule, onda su lemeški plemići najmlađi. Naravno, uspoređujući samo pripadnike »plave krvi« koji žive u »plemenitim«  mjestima. 
»Nakon 1242. godine, poslije napada Mongola na mađarsku, kralj Béla IV. je darivao plemićke titule svojim vojnicima koji su pomogli obnovu države. Dobili su osim plemićkih titula i velike posjede. U našem selu još žive potomci tih plemića«, kaže s ponosom Jozef Shefer iz Nemesgulácsa, »plemenitog mjesta« kraj Balatona. 
»U XIII. stoljeću naše selo osnovale su plemićke obitelji. Na susretima u Lemešu bili smo 2013. godine, a godinu dana poslije i sami smo bili domaćini susreta plemićkih mjesta. I sada smo opet u Lemešu. Ponosni smo na svoje plemenito podrijetlo, na to što smo jedino mjesto u Slovačkoj koje u svom imenu nosi predznak plemeniti«, kaže Ivan Valek iz mjesta Nemes Ócsa u Slovačkoj.

Dio prošlosti kojom se ponose

»Ugostili smo predstavnike plemićkih mjesta iz Mađarske, Austrije i Slovačke, a gosti su nam i naši prijatelji iz susjednog mjesta u Mađarskoj Bácsbokod (Bikić, prim. a.), koji su naši partneri u projektu prekogranične suradnje, a kroz taj projekt realizirali smo i ove plemićke susrete. U Srbiji se jedino mi možemo pohvaliti da živimo u plemićkom mjestu. Ali svi lemeški plemići danas žive obično kao i drugi ljudi. Ivankovići, Vidakovići, Knezy... samo su neke od plemićkih obitelji. Koliko ih točno ima ne znamo, jer nikada nije napravljen popis plemićkih obitelji u selu«, kaže predsjednik Savjeta MZ Lemeš Dejan Đurković.
»U Mađarskoj je ‘plemenitih mjesta’ više od 30, a po jedno u Austriji, Slovačkoj i Srbiji. Tradicija naših susreta duga je dva desetljeća i svake godine susrećemo se u nekom drugom mjestu. Želimo na ovakav način proširiti naša poznanstva koja u konačnici mogu pridonijeti razvoju naših mjesta. Primjer za to je suradnja s ‘plemenitim mjestima’ u okolici Balatona u Mađarskoj. Zahvaljujući tim vezama naša djeca iz Lemeša svake godine tjedan dana provedu tamo, besplatno o trošku naših domaćina«, kaže predsjednik Asocijacije za razvoj sela Lemeš Aleksandar Vidaković. I sam je plemenitog podrijetla, ali kaže da je do prije petnaestak godina ta priča u selu bila skoro zaboravljena. 
»Zahvaljujući nekim ljudima u selu počela su istraživanja obiteljskih arhiva, počeli su ljudi tražiti povelje, grbove. To je dio naše prošlosti na koju smo ponosni, ali mi danas moramo živjeti kao i drugi ljudi«, kaže Vidaković.
Plemenito podrijetlo Lemešani sada žele iskoristiti kao turistički adut svoga mjesta. Naravno, uz Lemešku banju koju već godinama planiraju obnoviti. 
Z. V.