Za novinarstvo kažu da je jedno od onih zanimanja za koje mnogi misle da je lako i da se njime može baviti svatko. No, za ozbiljno novinarstvo potrebna su mnoga znanja te sposobnost da ono što novinari vide ili čuju pretvore u čitljiv i lako razumljiv tekst ili tv prilog. A to najčešće i nije tako lako. Uloga informiranja nije mala, a novinari rade ozbiljan posao: prikupljaju informacije i trebaju prenositi istinite, točne i istražene podatke kojima se može vjerovati. S druge strane, novinarstvo je profesija s ustaljenim načelima i pisanim pravilima. Imajući sve to u vidu, je li novinarstvo pravi odabir budućeg zanimanja? Je li danas veća sloboda izražavanja u odnosu na neka prošla vremena i je li se položaj novinara promijenio? Na ova i na još neka druga pitanja pokušali smo dobiti odgovore od novinara koji su cijeli svoj radni vijek proveli u novinarskoj profesiji. 

»Novo« novinarstvo

Najvažnije nepisano pravilo u novinarstvu jest humanost, jer novinarstvo postoji upravo radi ljudi kako bi ih se informiralo. Teško je zamisliti svijet bez medija, bez radija, televizije, novina i danas sve popularnijih internet stranica, portala... Radivoj Lazić, umirovljenik iz Šida, 40 godina proveo je u novinarstvu. Počeo je pisati još u osnovnoj školi kada je bio član delegacije školskog lista, zatim u gimnaziji kada je prvi put dobio honorar za svoj novinarski članak. Novinarsku profesiju nastavio je u Radio Novom Sadu, Dnevniku, Sremskim novinama, Radio Šidu, Omladinskim novinama, Politici ekspres. 
»U novinarstvu sam bio sve do 2002. godine. Kada sam shvatio da postaje popularno ovo ‘novo’ novinarstvo, otišao sam iz njega. Winston Churchill  je rekao jednu dobru rečenicu: ‘novinarstvo je sjajna profesija ukoliko se rano napusti’. Ja sam tako i postupio. Pošto sam autor oko 20 knjiga o kulinasrtvu, počeo sam se baviti izdavačkom djelatnošću. Objavljivao sam kuhare i druge knjige i uživao sam u tome. Kada sam učio novinarstvo na studijima političkih znanosti, profesor Sergej Lukač  nam je govorio da su Politika ekspres i Večernje novosti žuta štampa. Večernje novosti su danas ozbiljan list, Politika ekspres je ugašena, a u velikom broju novih dnevnih listova je zastupljeno pljuvačko novinarstvo. Nisam želio biti dio te priče«, kaže Lazić, dodajući da su novinari ranije bili više cijenjeni i plaćeni nego danas, jer su bili ozbiljni društveno-politički radnici. 
»Mi smo podvođeni pod kategoriju društveno-političkih radnika. U novinarstvu si mogao dobiti posao na osnovu moralne podobnosti. Nisi mogao biti novinar ako nisi bio član Saveza komunista. A to je bio najjednostavniji način da pišeš za neke novine. Bilo je dosta autocenzure. Znao sam što urednik neće pustiti, pa o tome nisam pisao. Uglavnom se znalo što se smije pisati, a što ne smije. A sada se ne zna ni što se smije, ni što se ne smije. Piše se sve i svašta. Uglavnom, novinari su ranije bili cijenjeni mnogo više nego danas kada se svatko može baviti novinarstvom. Nepismenost je ovladala u novinarstvu. U mnogim lokalnim novinama nema uposlenog lektora i onda, što očekivati«, zaključuje naš sugovornik. 

Bez kritičkog novinarstva

Kaže da je dosta dobro »plivao« u područjima poljoprivrede, naftne industrije, a jedno vrijeme i medicine. A što se tiče kritičkog novinarstva, kaže da ga ni tada, baš kao ni danas, u dnevnim novinama nije bilo.
»Analitičko-kritičko novinarstvo je za časopise, a ne za dnevno novinarstvo. Stalno se potencira neovisno novinarstvo. Od čega je ono neovisno? Ako ni od čega drugoga, onda od svojih potrošača,  kupaca, čitatelja. Ako radiš u državnim novinama, država ti neće dozvoliti da pljuješ po njoj. To je normalno i toga nigdje u svijetu nema. Tko kaže, taj laže. Ni vlasnik privatnih medija neće dozvoliti da vrijeđaš političare. Oni će dobiti ‘packe’, a neće dobiti ni dotacije ni sredstva i manje će imati oglašivača i sponzora. A novine od toga žive, s obzirom na to da im je danas tiraž mali.« 

Usavršavanje – ključ uspjeha

A da bi netko bio novinar, Lazić kaže da na prvom mjestu mora imati opću kulturu, zatim poznavati barem dva strana jezika i znati novinarski način izražavanja. Na pitanje bi li svršenim srednjoškolcima savjetovao da se bave novinarstvom, on kaže.
»Ima primjera djece koja su završila novinarstvo, a rade na benzinskoj crpki. Ako vole taj posao, moraju biti uporni i boriti se za sebe. Profesor na fakultetu nam je govorio da novinar treba posjedovati samo 2 posto talenta, a 98 posto rada. Radom se sve postiže. Kada sam došao u Radio Novi Sad, mislio sam da znam novinarstvo, a onda sam shvatio koliko ne znam. Počeo sam raditi na sebi i za tri mjeseca sam počeo voditi jutarnji program. Ali ima novinara koji gledaju samo da otaljaju svoj posao. Svaki posao je zanat, pa tako i novinarski«, kaže nam na kraju razgovora Lazić, ističući da smatra da tiskani mediji, unatoč napretku suvremene tehnologije, imaju budućnost. 
Možda ne u tiražu kao nekada, ali će, prema njegovim riječima, uvijek biti onih koji više vole osjetiti hartiju nego pročitati vijest na računalu.

Novinari – zaluđenici u svom poslu

Dragana Popov, novinarka iz Šida, također ima višegodišnje iskustvo u novinarstvu. O novinarstvu nekad i sad ona kaže.
»Teško je napraviti paralelu između novinarstva nekad i sad. To bi bilo teško i u drugim segmentima, a novinarstvo je zaista specifično. Kako napraviti distancu u odnosu na neko prošlo vrijeme kada smo skloni da govorimo kako je onda ‘sve bilo bolje’, ne samo rad i položaj novinara nego i mnoge druge okolnosti. Bili smo mlađi, posvećeniji, teže se stizalo do informacije, a sada jednim klikom dobijete odgovore na sva pitanja. Tehnologija je napredovala u svim područjima, pa je tako i novinarima omogućila da brzo šalju svoje tekstove, da lako isprave svoje greške, a i fotografije su bolje kvalitete. A novinari? Čini mi se da su oni ostali isti zaluđenici u ovaj teški posao. Mada nekome tko sve to ‘promatra s galerije’ izgleda lako, zabavno, gotovo avanturistički. Baš neće biti tako. Mnogo tu ima koraka koje treba uraditi do finalnog proizvoda, odnosno teksta, tv priloga, radijskog zapisa. Novinari terenci će razumjeti o čemu govorim. Kakav nam je položaj? O, novinar, kako to lijepo zvuči! I tu je kraj. Ovo je posao koji ne može baš svatko raditi, a baš svatko misli da može. Probajte! A mi odosmo na teren, novinari-sanjalice«, kaže Popov.
Novinar Vladimir Đitko iz Šida više od tri desetljeća je u svijetu novinarstva.
»Svakako da sam za sve to vrijeme stekao mnoga iskustva u profesionalnom radu. Sama pomisao na novinarstvo nekad i sad tjera na pomisao da se u suštini i nije nešto drastično promijenilo. Novinari nikada nisu bili dovoljno plaćeni. Uvažavani su bili i slobodni možda koliko su se sami za to izborili. To kažem, jer sam radio nekada još u jednopartijskom sistemu i velikoj državi SFRJ za dnevni list koji je imao utjecaj u cijeloj tadašnjoj zemlji. A s društvenim promjenama valjda smo se i mi novinari prilagodili novonastalim okolnostima. Ono što je ostalo isto je odgovoran pristup poslu, objektivnost u informiranju i izbor tema koje interesiraju čitatelje. Čak ne mislim ni da je solidarnost, međusobna suradnja i podrška među novinarima veća ili manja sada nego ranije. Bilo je nekada, ali ima je i sada. Novinarstvo treba voljeti i s takvim pristupom biti u poslu sve vrijeme«, zaključuje Đitko.
Na temelju svega rečenog može se izvući samo jedan zaključak a to je da se novinari, unatoč svim problemima koji prate ovu profesiju koja u današnje vrijeme i nije pretjerano cijenjena, i dalje trude čitateljima odgovorno prenijeti istinitu, pravovremenu i nadasve točnu informaciju što i jesu glavne odlike teške novinarske profesije, koja se na prvom mjestu mora voljeti.
S. D.