Tema

Prva reakcija građana – nakon što je Porezna uprava prošloga tjedna u poštanske sandučiće istovarila tone i tone rješenja o naknadi za odvodnjavanje – bila je posve ljudska i posve očekivana: iznenađenje, pa zatim zbunjenost i na koncu ogorčenje. Recimo odmah: za sve tri postoje brojna valjana opravdanja.

Iznenađenje je, recimo, posljedica postupka Porezne uprave, koja je poput Blitz Kriega – dakle, be z ikakve prethodne najave u javnosti – doslovce preko noći bombardirala građane papirnatim informacijama da su dužni platiti toliko i toliko u roku od 15 dana. Zbunjenost, naravno, proističe iz činjenice da većina njih ne zna na temelju čega država od njih traži novi namet, a ogorčenje je uslijedilo nakon što su, također mnogi od njih, utvrdili da se iza konačnih brojki o dugovanjima kriju netočni podaci.

Porezna uprava u Subotici, ali i gradski ombudsman, vrlo brzo nakon toga – osim što su postali tema tjedna u gotovo svakom kućanstvu – postali su i glavna adresa za odgovore na brojna pitanja koja su im postavljali brojni građani, a neki od njih obratili su se i dolje potpisanom.

 

Borba vezanih ruku

 

Govoreći vjerojatno u ime mnogih drugih Miloš Tucakov iz Subotice kaže kako mu nije jasno zašto je Porezna uprava poslala račune za dvije vezane godine, odnosno što je do sada čekala? Još zanimljivije je to, kaže on, što mu se površina u četvornim metrima stambenog objekta u Kertvarošu ne poklapa s faktičkim stanjem. Tucakov se, naravno, pita i na temelju čega je izračunata cijena koju mora platiti, a koja se, uzgred, razlikuje za 2013. u odnosu 2014. U korist ove druge. Koja je viša. Đorđe Vidović iz Subotice također nije došao bez zanimljivosti. Pokazujući rješenje koje je dobio, kaže da mu nije jasno kako to da je oko 100 četvornih metara dvorišta sedamdesetak godina starog stambenog objekta u kom živi odjednom postalo poljoprivredno. Osim toga, Vidović je posebno ogorčen na državu zbog toga što građani nisu obaviješteni da su dužni za nešto što ni ne znaju. I to retroaktivno.

 

Mjesta predugom iznenađenju subotičkom ombudsmanu nisu ostavili Zlatku Marosiuku sami građani, koji su u njegov ured počeli dolaziti u velikom broju odmah nakon primitka rješenja u nadi da će u ovoj instituciji izvući slamku spasa. Na njihovu žalost, nakon što je utvrdio zakonitost upućenih rješenja, Marosiuk kaže da država nije ostavila puno prostora za izbjegavanje obveze koju većina i dalje tumači nametom. Ipak, on ističe kako je posebno problematičan onaj dio koji rješenja čini izvršnim, ne ostavljajući građanima pravo žalbe. A žalbi, bar onih usmenih, kaže Marosiuk, ne manjka. Primjerice – a ono što nismo spomenuli u slučajevima Tucakova i Vidovića – građani navode da su rješenja dobile i osobe koje su davno odselile s adrese za koje ih se tereti, ali i one koje su se ispisale iz Knjige živih. S obzirom na to da je kao pravni lijek u svim navedenim slučajevima građanima ostavljena tek mogućnost pokretanja upravnog spora, Marosiuka smo pitali postoji li mogućnost da ombudsman pred sudom zastupa sve građane koji smatraju da za to imaju osnova i koji bi to htjeli. Na njihovu žalost, kaže on, i ta im je mogućnost uskraćena, pa se zbog računa od tisuću-dvije dinara građani sami moraju opredijeliti hoće li se potucati po sudu i angažirati odvjetnika u, kod nas, poslovično dugom sporu. Konačno, upitan plaćaju li građani koji imaju kanalizaciju ovim rješenjem dvostruko za istu uslugu, subotički ombudsman je odgovorio potvrdno.

 

Z.R.

 

Opširnije u tiskanom izdanju