Moje nepoznanice svih običaja oko vjenčanja datiraju iz rane mladosti. Prvo je izostalo maštanje o princu, bijelom konju, bijeloj vjenčanici (zapravo bilo kakvoj vjenčanici), a onda su prestala i sva ostala interesiranja u smislu da me nisu interesirale ni priče drugih djevojaka o njihovom maštanju ovog tipa. U daljem odrastanju, od kada datiraju moja sjećanja o odlasku u svatove, vrlo dobro se sjećam da nisam morala kriti oduševljenje, nego prosto njega nije bilo. Ništa u vezi s ovim momentom me nije radovalo: niti svečano oblačenje, niti silno ljubljenje i pozdravljanje, niti vožnja u koloni, igranje kola uz svaku pjesmu.
Onda, mnogo godina kasnije, na svadbi jedne jako dobre drugarice, desilo se da sam bila najveseliji gost, plaćala muziku, vodila kolo i neumorno se veselila. Čudan je taj moment bio za sve, ali i prolazan. Reakcije su bile izazvane bliskošću i sreći zbog tuđe sreće.
Brak i zajedništvo
Vjerujem u ljubav, u brak, u zajedništvo ali mi je to nešto sveto i ne vidim potrebu da se pravi tolika parada od samog čina. Zapravo, mislim da mi se sviđaju oni stari stari običaji, jer je to u tom vremenu imalo smisla, od prošnje djevojke, do djevojačk večeri, prve bračne noći. Danas smo sve pobrkali, prilično obezvrijedili brak, lako ga sklapamo, još lakše rasklapamo i eto, meni se to ne sviđa i to je to. Poštujem prijatelje i njihove izbore i dalje pjevam u svatovima i igram kada osjetim sreću koja se dijeli.
Upravo iz tih razloga proteklog vikenda završih u Srijemskim Karlovcima na djevojačkoj večeri. Da se razumijemo: djevojačka večer je postala djevojački dan i večer na kom se okupe cure, uglavnom oko mlade ali i oko zajedničke teme, boje i fotografa. Sam poziv i ideja me nisu nešto mnogo privlačili jer se ne snalazim najbolje u tim djevojačkim momentima, pričama za djevojčice, djevojke i žene ali nije sve što nas privlači život, ima i nešto osim toga.
Vikend za pamćenje
I baš kada se pribojavaš nečega, ono se počne dešavati. Zakon privlačenja, kažu. A mi smo privukli kompliciranu organizaciju. A onda, kada se vikend zapravo počeo dešavati, postao je jedan pravi užitak. Devet žena, koje se ne druže stalno, na jednom mjestu su funkcionirale tako spontano, uigrano i odisale uživanjem da sam ja bila veoma iznenađena. Svakako je tome mnogo pridonio ambijent, jer kuća s ogromnim dvorištem koga s jedne strane čini polje lavande, a s druge pogled puca preko vinograda do Dunava, priznat ćete, dovoljna je za par dana doživljaja.
Lavanda, privatni bazen u našem iznajmljenom dvorištu, prostrana prizemna kuća s kompletnom vrtnom opremom za roštilj i boravak na terasi bez potrebe za stalnim ulascima unutra. Znači, sve što jedan vikendaš može sanjati i to uređeno s toliko ukusa da smo par detalja fotografirali samo da bismo ukrali ideje i primijenili na svoja dvorišta.
Pikanterije i ostale detalje u vezi s našim provodom, iznenađenjima i razvojem situacije neću dijeliti, jer ne bi bilo u redu ni prema budućoj mladoj, ni prema ostalim curama jer je ipak to osobna uspomena ali mogu spomenuti detalj da smo druženje završili u fantastičnoj čardi u Srijemskim Karlovcima i još boljim specijalitetima. Moj dojam i nešto što nikad nisam probala, a čime ću se svakako pozabaviti je riblji paprikaš od filetiranog soma, uz koji nam nisu služeni obični rezanci nego oni sa sirom i prženom slaninicom. Ipak, ostavljam ovaj detalj za rubriku na tacni, bolje će joj stajati.
Kad bolje sravnam doživljaje i ugođaje, slobodno me zovite na djevojačke večeri, baš mi dobro stoje.
Gorana Koporan
