Ovu fotografiju je pronašla Sonćanka Olja Mihaljev na tavanu novokupljene kuće. Samo pravi poštovalac tradicije kao što je ona, se s uvažavanjem odnosi prema starim stvarima, pa je fotografiju sačuvala. Ni ona ni ja nismo znale o čemu se radi na ovoj fotografiji osim da ovo mora biti snimka kazališne predstave. Nosila sam ovu fotografiju sa sobom i zapitkivala stare i mlade ljude jesu li vidjeli negdje ovakvu fotografiju. Konačno se ukazao trag.
Starica Marta Šokac, Vajdina (rođena Zlatar, Matajkina, r. 1936.), ugledavši fotografiju je rekla bez dvojbe: »To je Genojeva! Izigravala se u Sonte«.
Vrlo popularan roman njemačkog pisca Christopha von Schmida (1768. – 1854.) Genoveva tiskan 1810., kod nas je preveden u Zagrebu kao prva knjiga mladih bogoslova okupljenih oko udruge Kolo mladih rodoljuba, osnovane 1846. u Zagrebu, navodi Marijana Hameršak (Pričalice: o povijesti djetinjstva i bajke, Algoritam, Zagreb). Općenito, bilo je to omiljeno štivo i mladih i starih. Dirljivo opisana povijest o stradanju mlade žene iz naroda, Genoveve, udane za vlastelina, njenog sina i srne koja je pomogla da prežive u bespuću prašume. Kada je roman dospio u Sontu i tko ga je prvi put uprizorio nije poznato, ali ova fotografija donekle osvjetljava put njegovog dolaska u naše selo. Kao što vidimo, Genoveva je uprizorena na sonćanski način. Dvorjanke kao toaletu nose najsvečanije šokačke nošnje, a lovci dvorjani su u kožusima i šubarama okrenutim naopačke.
Ista ovakva fotografija je dostupna u staroj kući Mate Karajkov, Gerinoga (1915. – 2001.). Njegovi potomci znaju da se on nalazi na fotografiji, ali ga više ne prepoznaju.
Marta Šokac se sjeća da je išla na audiciju za jednu od izvedbi ove predstave koja se u Sonti reprizirala tijekom dužeg razdoblja. Na ovoj fotografiji prepoznaje svoga tetka Josipa Vodeničara, Lukarovoga (1921. – 2007.) koji se nalazi nama s desna na lijevo, treći u drugom redu od gore. Pomno opisuje fotografiju. To su dvorjani i dvorjanke. Muškarci s bijelim kapama, brkovima i bradama, naoružani štapovima su lovci, vlastela. Ženske osobe s krunama i raspletenim kosama su dvorjanke. U sredini je sitna osoba bez ikakvih posebnih obilježja, glavna ličnost Genoveva, oko koje se ispreda priča koja je ganula mnogobrojne čitatelje.
Osobno se sjećam da sam u ranom djetinjstvu na prelima slušala priču o Genovevi. Prelaši su prekidali svoje preljske aktivnosti i s iznimnim zanimanjem pratili čitatelja. Mnogi su plakali. Osobno veoma zainteresirana, Genovevu sam pročitala s osam godina.
Fotografija je nalijepljena na karton, onako kako se to radilo u prvoj polovici dvadesetoga stoljeća. Šare na njemu su nestale. Fotograf je ostavio svoj potpis od kojega je danas čitljivo samo prezime Mandić, pisano ćirilicom. Ispod njega jedva vidljivo piše Sombor. U arhivskim tekstovima se može pronaći da je Petar Mandić, fotograf, 1906. zatražio dozvolu od gradske uprave za otvaranje izloga s fotografijama. Moguće da je ovu fotografiju snimio Petar Mandić. 
Marta fotografiju gleda s vidljivim zanimanjem i dodaje:
»Mene i moju drugu nisu primili izigravat Genojevu. Bile smo jako male kad se u naše vrime izigravala. Žencka što nas je izbirala je rekla da smo male.«         
Ruža Silađev