Zlatko Baloković, violinist, rođen je u Zagrebu 31. ožujka 1895. a preminuo je u Veneciji 29. ožujka 1965. godine. Učio je kod V. Humla (1904. -1911.) u Glazbenoj školi Hrvatskoga zemaljskog glazbenog zavoda u Zagrebu i kod O. Ševčika (1911. -1913.) u Majstorskoj školi Muzičke akademije u Beču, gdje je na diplomskom ispitu dobio prvu nagradu. Godine 1924. nastanio se u SAD.
Njegovu prvomu samostalnom koncertu održanom u Zagrebu 1913. prisustvovala su oba učitelja. Potom je koncertirao u Njemačkoj, Austriji, Italiji i Egiptu stječući sve veći međunarodni ugled. Za I. svjetskog rata održao je u Zagrebu mnogobrojne koncerte u korist međunarodnoga Crvenog križa. Poslije rata koncertirao je u Švicarskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i SAD nastupajući s najpoznatijim orkestrima kojima su ravnali R. Baton, G. Georgescu, J. Halvorsen, O. Klemperer, P. Paray, M. Sargent, F. Schalk, B. Waleter i dr. Na turneji u SAD 1937. -1938. nastupao je s vodećim američkim orkestrima pod ravnanjem S. Kussewitzkog, A. Rodzinskog, F. A. Stocka i dr. Za vrijeme II. svjetskog rata prekinuo je koncertnu aktivnost. Od 1948. do 1965. nastupao je pretežno na dobrotvornim koncertima. »Kod Balokovića se duboko proživljavanje, inteligentno i ukusno predavanje, lako svladavanje i najtežih tehničkih problema stapalo s njegovim bujnim temperamentom. Njegov pun i zvučan ton odlikovao se ljepotom i pastoznošću, baršunastom mekoćom i pjevnošću« (K. Kovačević).
