Unatoč burnim vremenima nakon teškog razdoblja devedesetih godina, župljani župa Nikinci, Platičevo i Hrtkovci uspjeli su sačuvati svoj identitet, kulturu i običaje. O tome svjedoči i proslava blagdana svetog Antuna, kada se svake godine okupi veliki broj vjernika iz susjednih župa, ali i onih nešto udaljenijih diljem Srbije i Hrvatske. Tako je bilo i ove godine. Nikinčani, poznati kao dobri domaćini, u svečanom ozračju proslavili su blagdan svog nebeskog zaštitinika svetog Antuna Padovanskog, najprije u crkvi koja je podignuta u čast ovog velikog sveca, a zatim u svojim kućanstvima, onako kako i dolikuje, u krugu rodbine i prijatelja. Sveta misa na hrvatskom i mađarskom jeziku služena je u dvorištu župe, jer je crkva bila premala da primi veliki broj vjernika koji štuju svetog Antuna.

Proglašenje svetišta - želja svih župljana

Katoličko stanovništvo u Nikincima bilo je u većini sve do devedesetih godina, kada je prisiljen iseliti se veći broj Hrvata i Mađara. Tada se u potpunosti mijenja etnička struktura sela i danas u njemu živi tek mali broj Hrvata. Nikinci su i jedina župa u Srijemskoj biskupiji čija crkva nosi ime svetog Antuna. Stoljećima su na taj dan u Nikince u velikom broju dolazili hodočasnici autobusima, pješice uz procesiju s križem iz okolnih sela. Posljednjih godina proslava ovog blagdana ponovno dobija na značaju, što se moglo vidjeti i ove godine, sudeći po velikom broju okupljenih vjernika.
»Blagdan svetog Antuna nas objedinjuje. Na taj dan, osim Nikinčana, dolaze župljani iz Platičeva, Hrtkovaca, Rume, Beograda, Zemuna i mjesta u Hrvatskoj, koji su čuli za ovo naše svetište. Sveti Antun je svetac koji plijeni. Jedina crkva u našoj Srijemskoj biskupiji koja je posvećena svetom Antunu je ova naša u Nikincima. Na sastancima crkvenog odbora bilo je više puta predlagano da se pokrene procedura na razini Dekanata i na razini Biskupije kako bi naša župa bila proglašena za svetište. Za sada je to samo naša želja, ali se nadamo da će se to u bliskoj budućnosti i dogoditi«, kaže župnik vlč. Ivica Živković.

Mladi daju nadu

Tijekom posljednjeg rata veliki broj Nikinčana se iselio iz sela, a i sama crkva je bila izložena napadima i oštećena je čak četiri puta. Unatoč svemu, župljani Nikinaca, oni koji su ostali tu živjeti i oni koji su otišli iz svog sela, okupljaju se u najvećem broju upravo na proslavi crkvenog goda.
»Ovaj dan je za Nikinčane iznimno važan. Posljednjih godina broj vjernika je sve veći. Mislim da bi bilo lijepo da odredimo i jedan dan u godini da se svi zajedno okupimo i u onim mjestima gdje žive Nikinčani u Hrvatskoj, kako bi se rodbinske i prijateljske veze bolje održavale. Ohrabrujuće je što u ovim župama ima veliki broj mladih. Čim vidimo puno djece na ovakvim skupovima, to je znak da će naša Srijemska biskupija imati budućnost.«

Blagdan od velikog značaja

Zdenko Čop se 1998. godine sa svojom obitelji odselio iz Nikinaca u Vukovar. Svake godine na blagdan svetog Antuna dođe u svoje rodno selo kako bi zajedno sa svojom rodbinom i prijateljima proslavio ovaj blagdan.
»Nekoliko puta godišnje dođemo ovdje, a na blagdan sv. Antuna obavezno, kod familije i prijatelja koji su ostali živjeti ovdje. Ovo okupljanje nam znači puno. Od kada znam za sebe slavili smo ovaj blagdan, kako moja obitelj tako i cijelo selo. Sada je manje Hrvata u selu, ali kako vidim i danas se ljudi masovno okupljaju. Nije kao nekada, ali nije ni kao što je bilo 90-ih godina. Čini mi se da je sada bolje i drago mi je što se ljudi okupljaju u velikom broju i druže. Redovito dolazim u Nikince, jer tu su mi  prijatelji s kojima sam odrastao i s kojima održavam veze. Kako smo bili dobri nekada, tako je ostalo i danas«, kaže on.
Željko Katafaj, unatoč teškim vremenima, ostao je živjeti u Nikincima.
»Ovo je za nas veliki praznik i veselje. Nekada je bilo mnogo ljepše, bilo je više ljudi prije rata i više nas je bilo na proslavi crkvenog goda. Ohrabrujuće je što posljednjih godina broj vjernika nije zanemariv. Ovdje žive pripadnici različitih vjera i nacija, a mi što smo ostali želimo sačuvati naše običaje. Ima puno mladih, što je najbitnije i što daje nadu za budućnost«, kaže Katafaj.

Dobri domaćini

A kako već običaji nalažu trebalo je goste domaćinski i ugostiti. Za to su bila zadužena dva župljanina: Zlatko Begović i Mirko Paulić, koji su se potrudili da nakon misnog slavlja počaste sve goste.
»Meni ovaj dan od malih nogu znači mnogo. Sjećamo se i ljepših vremena, jer nas je danas nažalost mnogo manje. Međutim, još uvijek nas ima koji na ovaj dan sve napuštamo i dođemo u ovo naše svetište da se okupimo i proslavimo blagdan. Nikinci su nekada imali oko 3.500 stanovnika. Navečer su se na ovaj dan održavale igranke na koje su u velikom broju dolazili i župljani iz susjednih sela. Sada je sve drugačije jer nas nema. Ohrabrujuće je što je na proslavu ove godine došlo puno mladih, što daje nadu za Nikince«, kaže Begović.
Paulić kaže kako ovaj blagdan ima veliki značaj za sve Nikinčane:
»Prije je bilo posjećenije, mada se u posljednje vrijeme to vraća na staro stanje, što mi je jako drago. Volim  tradiciju i poštujem je i svi u selu poštujemo sv. Antuna, kako mi pripadnici hrvatske zajednice tako i pravoslavni vjernici i bivši Nikinčani koji su se odselili ratnih 90-ih godina. Mislim da će i u budućnosti biti ovako, ako ne i još posjećenije. Moja želja je, a vjerujem i drugih župljana, da u Nikincima jednoga dana bude svetište i da se na ovaj blagdan okupljamo u još većem broju.«
Napustila sam Nikince u želji da zaista tako i bude, jer to ova, iako mala, župna zajednica zaslužuje. Do sada su dokazali da su istrajni u svemu što su radili na polju očuvanju svoje vjere i običaja. Ono što daje nadu jest veliki broj mladih i djece, koji su aktivni u radu pastorala ali i u svim drugim aktivnostima, kako ove tako i susjednih srijemskih župa.
S. D.