Interesantno je kako ljudi i dalje kad me sretnu pitaju gdje mi to opet putujemo i onda kad prokomentiram kako nigdje nismo skoro bili, slijedi i pitanje koliko? Skoro cijela dva tjedna. Kako bilo, bilo zbog postavljanja fotografija na društvene mreže ili zbog prethodnih nekoliko godina kada se baš putovalo, navikli smo okolinu da živimo u torbi i tenisicama skitarkama i sad nema pravdanja. Navikli smo i sebe same, pa je vrijeme za spakirati kofere, a kako put nije odmah sutra, imamo vremena za malo istražiti odredište i pripremiti se za obilazak.
Pričali su mi o Mljetu
Koliko god da volim Ušće Neretve i koliko god se veselim što opet kampiramo tamo, moja osjetila traže još neku destinaciju. E sad, nema smisla odlučiti istražiti Istru, složit ćete se, pa smo zadali parametre: nikad nismo posjetili to mjesto, da je blizu i da je otok. Prvi i jedini pogodak je Mljet.
Ne znam iz kojih razloga ali ne spominjem često da sam ja i ronilac. Točnije sada i nisam, jer ne pamtim kad sam posljednji put napravila neki uron ali nekada jesam bila i bit ću to opet jer želim osjetiti taj mir, prostranstvo i tu jedinstvenu ljepotu još mnogo puta. Kako se čini, mogao bi Mljet biti prilika za povratak, jer su mi baš ronioci pričali o njegovom divnom podvodnom svijetu. Još su, kako kažu, imali priliku biti smješteni u samom Nacionalnom parku Mljet i tu priča o ljepotama nije mogla stati, a ja sam još tada znala da ćemo se Mljet i ja sresti.
Vrijedan đak
Razumljivo, svaka destinacija koju istražujem iz nekog razloga dobije prefiks »naj«, pa je tako i Mljet dobio »naj« za šumovitost. Dakle, guste šume, vinova loza i mistika su ono što obećavaju svi pozivi. I već u prvih nekoliko klikova po internetu mi je jasno da će moja pažnja biti usmjerena na sam Nacionalni park koji obuhvaća 90% tog šumovitog predjela i čine ga zapadni dio otoka, jezera, uvala Soline i morski pojas širok 500 metara od najisturenijeg rta na Mljetu.
Nešto čega se malo pribojavam su ipak visoke cijene smještaja, pa planiramo provesti na otoku samo tri noćenja, što mislim da će biti dovoljno. Jasan nam je plan: obići cijeli Nacionalni park Mljet, kupati se na divnoj plaži, roniti, voziti se brodićem do benediktinskog samostana na otočiću Sv. Marije, na Velikom jezeru, obići špilju i iznajmiti kajak ili kanu i obavezno isprobati nešto od domaćih specijaliteta.
Jedno po jedno
U razmatranju svega navedenog naišla sam na super ronilački centar i zapise koji kažu da je posebno zanimljivo roniti na najzapadnijoj točki otoka prema Lastovu rtu gdje je Goli rat. Mnoštvo biljnog i životinjskog podvodnog svijeta upotpunjuju ostaci prošlosti i brodoloma. Može se vidjeti staro sidro, jedna cijela amfora i ostaci još nekoliko. No, nešto ću ipak ostaviti i za iznenađenje.
Nakon ronjenja će nam dobro doći neka fina morska hrana i domaće vino, a sigurna sam da ćemo dobar meni naći u nekom od sela Nacionalnog parka, od kojih se izdvaja naselje Polače, kako svojom povijesnom pričom tako i brojnim restoranima koji nude tradicionalna hrvatska jela. Kad smo kod dijela o selima, posebno poziva na istraživanje naselje Goveđari koje je sada potpuno zaštićeno i nije dozvoljeno građenje kuća, a postojeće kuće se ne mogu prodavati; samo renovirati po postojećim nacrtima. Više o ovome ćemo pisati u zapisu.
Sljedeći dan je planiran za bicikl najam i potpuni obilazak Nacionalnog parka uz odmor na brodiću za spomenuti samostan na jezeru i kupanje na nekoj finoj plaži, a ako bude po našem cijeli treći dan provesti u kajaku i istraživati obalu.
Što više istražujem hrvatske otoke sigurna sam u našu sudbinu i da u mom srcu imaju posebno mjesto. Jedan od projekata bi mogao biti obići sve otoke hrvatskog primorja. Sjajan plan!
Gorana Koporan
