Čovjek je oduvijek nastojao odgonetnuti tajnu Boga. U svojim nastojanjima mnogo je lutao, jer nije mogao spoznati Onoga koji nadilazi ovaj svijet. On mu je uvijek izmicao te ostajao nedokučiv, sve dok se sam nije odlučio objaviti i razotkriti djelić svoga lica. I unatoč tome Bog ostaje za čovjeka tajanstven, do kraja neotkriven. Tako ove nedjelje slavimo jednu od najvećih tajni naše vjere, jednog Boga u tri osobe, Presveto Trojstvo.

Otac, Sin i Duh Sveti

Čovjek je oduvijek znao i osjećao da postoji netko tko je izvan ovoga svijeta, a na njega ima utjecaja. Stvari koje nije razumio i poznavao pripisivao je utjecaju nekih sila koje su od njega moćnije, pa se počeo klanjati mnoštvu bogova za koje je smatrao da utječu na različita područja života i na prirodne pojave. Prinosio im je žrtve i nastojao im se umiliti, jer je znao da ima nešto onkraj njegovog razuma i njegovih moći. A onda je Bog riješio da učini korak bliže čovjeku, da mu se objavi i rasprši sva pogrešna vjerovanja i lutanja u traganju za njim. On odabire izraelski narod da bude njegov te kroz povijest tog naroda objavi čovječanstvu da je on jedan jedini, da nema mnoštva bogova i nekakvih sila koje upravljaju ovim svijetom. Bog se otkriva kao Stvoritelj. Ali ne kao onaj koji je samo stvorio ovaj svijet i ostavio ga, kako su to neki filozofski pravci tvrdili, nego je on Otac. Brine se za taj svijet koji je stvorio. Kroz povijest izraelskog naroda on otkriva to svoje očinsko lice. Pokazuje da ljubi svoja stvorenja poput svakog oca. Ali, on ih i odgaja. On je izraelski izbavitelj, Bog koji im pomaže u različitim situacijama, u ratovima i borbama, ali nije poput nekakvog vilenjaka koji dolazi kad zatreba. S njima je uvijek, ali sklapa Savez s njima da ih uputi na to da i oni njega ljube i poštuju i kako da u skladu s time žive. Kada se nisu držali Saveza Bog ih je prepuštao nevoljama, sve dok se ne bi obratili. I tako je povijest Izraela bila povijest odgoja za Boga, ne samo jednog naroda, nego kroz taj narod i čitavog čovječanstva. Ali to je bila i povijest objave Boga kao Oca.
Kada se ispunilo vrijeme Bog je učinio još jedan korak bliže čovjeku, sišao je na zemlju u liku čovjeka Isusa Krista, objavio se kao Sin. On, u ljudskom obliku, omogućio je da čovjek iskusi Božju blizinu snažnije nego ikad prije, te se smrću i uskrsnućem objavio kao Spasitelj svijeta, što je bila nova etapa u njegovoj objavi ljudima. On nije samo onaj koji čovjeka izbavlja od ovozemaljskih zala, već onaj koji ga izbavlja od vječne propasti. I konačno na dan Pedesetnice Isusovi učenici doživljavaju novo iskustvo Božje prisutnosti u svijetu, Bog im se objavljuje kao Duh Sveti. Ispunjava se Isusovo obećanje da će poslati drugog Branitelja te se dovršava objava Boga kao trojedinog. On tako postaje čovjeku još bliži, ostaje zauvijek s njim u svijetu, prati ga i potiče na vjernički život ispunjen krepostima, ali ljudskom razumu ostaje skriven, tajanstven i nedokučiv.

Bog se i nama objavljuje

Svetkovina Presvetog Trojstva podsjeća nas na trojedinost Božju, ali ne da bismo ustrajali u nastojanju dokučiti Božju nedokučivost, nego da bi nas podsjetila na sve tri božanske osobe koje trebaju biti jednako prisutne u našoj molitvi i u našem životu. Podsjeća nas također na Božju prisutnost u svijetu, a taj svijet nije tamo neki, daleko od nas, nego je naš svijet, naš život.
Ponekad previše razmišljamo o Bogu, pokušavamo ga razumjeti, odgovoriti na pitanja na koja čovjek ne može i nikada neće moći dati odgovore. Pokušavamo ga pronaći tamo negdje daleko izvan naših mogućnosti i shvaćanja, a onda ga ne vidimo tu u svojim životima. Ne tražimo odgovore u Svetom pismu, nego u ljudskim razmišljanjima i pretpostavkama. Zaboravimo gledati njegovu svakodnevnu objavu u našim životima, tražiti ga tamo gdje nam se neprestano objavljuje. Nema izvrsnije njegove blizine od euharistije, a mi, umjesto da odemo na euharistiju, da se pričestimo i osjetimo njegovu prisutnost, postavljamo pitanja i tražimo odgovore na mjestima gdje ih nećemo naći. Bog je nedokučiv, ali dopušta da spoznamo i osjetimo njegovu prisutnost. Dovoljno je moliti se iskrena i otvorena srca sa željom da ga susretnemo, i on će se razotkriti. Zato u slavlju ove svetkovine ne trudimo se puno razmišljati i pitati, nego stanimo pred Boga otvorena srca i osjetit ćemo da je tu s nama.