Hvataju se ovih dana somborski stočari za glavu, a kako i ne bi kada su im staje pune utovljenih bikova za koje nitko i ne pita. A i kada se pojave rijetki kupci cijena koju nude je 1,8 ili 1,9 eura po kilogramu, što znači da će po utovljenom grlu dobiti i 300 eura manje nego što je to bilo prije nekoliko mjeseci kada su se bikovi još mogli prodati za 2,3 eura. Kažu somborski stočari, danak je to političkoj situaciji s Kosovom, jer već mjesecima nema na ovom terenu trgovaca s Kosova koji su bili najbolji i najredovitiji kupci. Nema ni trgovaca koji su otkupljivali stoku za crnogorsko primorje. Nema nikoga ni da zaluta do njihovih staja, a kamoli da pita za cijenu i ponudi da otkupi već odavno utovljene bikove. O velikim domaćim prerađivačima da i ne govorim. Oni odavno u širokom luku zaobilaze domaće uzgajivače i prednost daju uvozu onoga što se i uz najbolju volju teško može nazvati kvalitetnim junećim mesom. Još se u cijeloj toj situaciji i šale. Kažu, tko im je kriv kada su povjerovali u  najavu izvoza junećeg mesa u Tursku i obećanja da će cijena tovnih bikova biti 2,4 eura. Da zlo bude gore neki su toliko povjerovali u ta obećanja da su uzimali i kredite kako bi staje napunili teladima i krenuli u ozbiljan tov. A onda se sve izjalovilo i u odnosu na kalkulaciju od prije nekoliko mjeseci na biku od 650 kilograma zarada je manja i 300 eura. Pa kada se to pomnoži samo s 20-30 bikova u turnusu, od minusa se vrti u glavi. I još kao da to nije dovoljno, poticaji koje daje država kasne godinu i više. Šale se sada od muke somborski stočari kako će proći kao malinari ili oni koji su prije 10-15 godina povjerovali u bajke o uzgoju puževa što je trebalo biti unosan posao, maltene kao da se umjesto puževa u odgajalištu sakupljaju euri. 
I sada gdje su tu stočari? Mole Boga da bilo tko, pa čak i po cijeni manjoj od dva eura utovari njihove bikove, jer kažu, oni sada jedu hranu spremljenu za novi turnus tova. Što je samo kalamljenje jedne štete na drugu. 
Z. V.