Iako je manja, i ne pripada listi znamenitih vila turističkog dijela Palića, kuća u Ulici Józsefa Hegedűsa, u neposrednoj blizini željezničke pruge, na rubu Velikog parka, ušla je u anale povijesti kupališta po ljudima koji su u njoj živjeli i stvarali. Brižno je njegovana i danas od vlasnika iz novijeg vremena, obitelji Bogdanović.
Po čemu je pamte dobri poznavatelji događanja na Paliću u prošlosti?
Marija Mikuška, koja je u mladosti stanovala u spomenutoj kući, iz kazivanja starijih zna kako je ovo nekad davno bila pudarska kuća (pudar – radnik u vinogradu; čuvar vinograda). Možda suvremenicima ovaj podatak zvuči neobično kada spomenutog vinograda već odavno na ovom mjestu više nema, no Palić je nekada obilovao vinogradima i voćnjacima. Bilo ih je i na velikim placevima ljetnjikovaca građenih u drugoj polovici devetnaestog stoljeća i kasnije. Inženjer Kosta Petrović, autor bedekera Subotice i Palića, 1928. godine piše kako je Palić »prekrasna bašta, zasađena vinogradima i voćnjacima, koja završava s juga na velikom jezeru, a sa severa je zaštićena hiljadama jutara veličanstvene bagremove i hrastove šume...«.
Kuću je nakon Drugog svjetskog rata kupila obitelj Gabrić, koja se preselila iz mjesta Gabrić. Iz ove obitelji ponikao je najpoznatiji subotički harmonikaš Antuš Gabrić, čije su autorske kompozicije i muziciranje objavljeni na preko stotinu gramofonskih ploča. Antuš se zbog karijere preselio u Beograd 1954. godine, a nedugo potom vlasnik kuće postao je László Balázs Brindza s obitelji. László je Marijin otac. Bio je stolar, zaljubljenik u palićke vode i izrađivao je čamce, pa i jedrilice za vožnju po ledu (!). U povijest subotičkog sporta upisan je kao jedan od osnivača Jedriličarskog kluba.
Na staroj fotografiji: dio obitelji Balázs Brindza šezdesetih godina prošlog stoljeća.