Srijemski Hrvati nerado govore o svojim problemima, u što sam se često uvjerila obilazeći mjesta u Srijemu pokušavajući napisati priču o njima. Nailazila sam na tek ponekog sugovornika koji je htio pričati o sebi, o onome što je bilo i o svom sadašnjem životu. Njihovu šutnju opravdavala sam još uvijek prisutnim strahom nakon ratnih devedesetih godina, kada je veliki broj hrvatskih obitelji napustio svoje domove u Srijemu i potražio utočište u matičnoj domovini. Ostao je manji broj Hrvata, onih koji su unatoč svemu ostali živjeti u Srijemu. Gledajući njihova ozarena lica na manifestaciji Srijemci Srijemu, koja je proteklog vikenda održana u Srijemskoj Mitrovici, učinilo mi se da je tog straha sada manje. Srijemci su napunili dvoranu Gradskog kazališta Dobrica Milutinović i gromoglasnim pljeskom nagradili nastup svakog od izvođača. Ponosni na svoj Srijem. Kroz pjesmu i ples, hrvatske kulturne udruge iz Srijema i Bačke predstavile su im sve ono što su proteklih godinu dana radile. Rekla bih da su Srijemci danas ohrabreniji i smjeliji nego ikada prije. U njihovim očima vidio se ponos na svoje običaje, kulturu, tradiciju. Ohrabreniji su bili i članovi HKPD-a Stjepan Radić, hrvatske srijemske udruge koja se prvi put predstavila na ovoj manifestaciji. Kažu da su im mladi dali snagu. Mladi Slankamenčani su bili inicijatori nastavka rada ove udruge, koja je i pored izuzetnih uvjeta (svojih prostorija, glazbala, nošnji i knjižnice), imala dužu stanku u svom radu. Predstavili su se skečom koji govori o običajima betlemaša, specifičnih samo za njihovo mjesto. A da su ohrabreniji potvrdili su nam i oni sami, nagovještavajući da će možda već za dvije godine ova kulturna manifestacija biti održana u njihovom mjestu. Riječi podrške uputili su Srijemcima i predsjednica HNV-a Jasna Vojnić, veleposlanik Republike Hrvatske Gordan Bakota i gradonačelnik Srijemske Mitrovice Vladimir Sanader, koji je Srijemcima poručio da će Srijemska Mitrovica učiniti sve da ovdašnji stanovnici još složnije i sretnije žive. Ono što je bilo srijemski Hrvati ne mogu zaboraviti. No, ono što je očito danas jest da se oni nadaju sretnijoj budućnosti sa svojim sunarodnjacima, ali i da s puno ljubavi čuvaju svoju kulturu i nacionalni identitet. U to su nas i uvjerili.
S. D.