Sombor bi mogao postati grad u kome će biti otvorena prva kuća za smještaj i zbrinjavanje počinitelja obiteljskog nasilja, nakon što oni odsluže zakonom propisanu kaznu ili nakon što im se zbog obiteljskog nasilja izrekne mjera hitnog iseljenja iz stana u kome žive sa žrtvom. Na prvo čitanje ova vijest nameće pitanje kakva kuća za smještaj nekoga tko je pretukao svoju suprugu? Kakvo zbrinjavanje kada se netko zbog nasrtaja na maloljetnu djecu hitno morao iseliti iz obiteljskog stana? Takvim ljudima mjesto je u zatvoru i daleko od obitelji. Nisu ništa drugo ni zaslužili. Iskreno, takva je bila i moja reakcija na prvo čitanje vijesti o projektu »Kuća na pol puta«. I složit će se s ovim sudom (velika) većina. Ali ova priča ima i svoju drugu stranu. Barem tako kažu oni koji se u svom radu susreću s počiniteljima raznih kaznenih djela. Kažu, kazneno djelo samo je posljedica nečega za što je okidač davno povučen. Ali to nitko nije primijetio. Nitko nije reagirao u obrazovnom sustavu, obitelji, radnom okruženju. A da jest, opet kaže struka, kazneno djelo vrlo vjerojatno nikada se ne bi ni desilo. I to je razlog što se, opet gledano očima struke, s počiniteljima kaznenih djela treba baviti na drugačiji način. A taj drugačiji način trebao bi biti »Kuća na pol puta« u kojoj bi bili smješteni oni koji nakon udaljenja od svoje obitelji nemaju gdje biti, oni koji poslije izlaska iz zatvora ne znaju ni kuda bi ni što bi. A to »ni kuda ni što« može pokrenuti novi krug nasilja i drugih kaznenih djela. Moglo bi se tako što preduprijediti stručnim radom, vjeruju u somborskom uredu Uprave za kaznene sankcije Ministarstva pravde. Uvjerili su u to i gradsku vlast, sudstvo, policiju, centar za socijalni rad i svi oni pristali su pomoći »Kuću na pol puta« u koju bi prvi nasilnici ušli za godinu i pol dana. Za tih godinu i pol dana trebat će raditi i na promjeni percepcije javnosti, koju treba uvjeriti da svatko zaslužuje drugu priliku. 
Z. V.