Bogatstvo flore i faune je značajna turistička vrijednost. Posjeduje reprezentativnu mogućnost u predstavljanju neke turističke regije. Zbog toga imaju prepoznatljivu ulogu u manifestacijskom turizmu.
Povezanost flore i manifestacijskog turizma prije svega ovisi od razvoja poljoprivrede i očuvanja autohtonog biljnog ekosustava. U predjelima s razvijenom poljoprivredom, izražena je i tradicija u načinu privređivanja u ovoj grani ljudske djelatnosti. Periodi značajnih poljoprivrednih radova od davnina su od presudnog značaja za egzistenciju. Da bi se istakla njihova vrijednost i značaj, od najranijih dana održavane su posebne ritualne svečanosti bazirane na tradiciji, folkloru i religiji prostora življenja. Iz takvih rituala nastale su današnje manifestacije zabavnog, etnografskog, vjerskog i privrednog karaktera. Ovisno koje su poljoprivredne kulture i proizvodi najzastupljeniji na dotičnom prostoru/mjestu/regiji, organiziraju se priredbe – manifestacije posvećene žitu, voću, povrću, vinu i vinovoj lozi, hortikulturi itd.
Turistička vrijednost manifestacija zasnovanih na flori ogleda se i preko higijensko-rekreativne i estetsko-dekorativne funkcije. Higijensko-rekreativna funkcija flore utoliko je veća što je tangirajuće područje gušće naseljeno i jače urbanizirano, estetsko-dekorativna uloga flore ogleda se u davanju svojstva estetskih i pejzažnih motiva, a turistička vrijednost razmjerna je njihovom bogatstvu i harmoniji.
Raznovrsnost i bogatstvo faune, naročito autohtone, omogućavaju razvoj lovnog i ribolovnog turizma. Također, tradicionalni običaji i suvremena dostignuća u uzgoju domaćih životinja mogu poslužiti za organiziranje brojnih etnografskih, zabavnih, privrednih, vjerskih i znanstvenih manifestacija. Posebno su zanimljive one manifestacije koje su posvećene određenim prerađevinama – prehrambenim proizvodima od domaćih životinja (kobasicijade, slaninijade, kulenijade i slične manifestacije).
Po pitanju značaja faune za turističku vrijednost izdvajaju se sportsko-rekreativna i privredno-zabavna funkcija. Kao i po pitanju flore, što je dotični promatrani prostor/mjesto/regija gušće naseljena i jače urbanizirana, tim više dolaze do izražaja njena rekreativna svojstva. Privredno-zabavna funkcija se ogleda u prezentaciji suvremenih dostignuća u uzgoju domaćih životinja, a ovakve manifestacije mogu imati (a po pravilu i imaju!) i razne zabavne sadržaje. Navedene funkcije često se međusobno prepliću i nisu čvrsto definirane i uokvirene.
Značajan utjecaj na turističku vrijednost flore i faune imaju klima i životno stanište. Flora i fauna imaju višestruki značaj za život ljudi, ne samo kao dio prehrane, već i za privrednu djelatnost, a osim zadovoljavanja sportsko-rekreativnih potreba ne treba zanemariti ni socijalni moment – prestiž – a kao takve značajne su za turistička kretanja (primjera radi, sudjelovanje u takvoj turističkoj ponudi kao što su lov, foto safari ili promatranje ptica često je stvar prestiža, prim. a.).
Estetsko-dekorativna funkcija posebno je izražena prilikom organiziranja zabavnih manifestacija ili kao prateći element ostalih funkcija.
Privredno-zabavnom funkcijom prezentira se način privređivanja i dostignuća putem različitih sajmova i izložbi koji u sebi mogu sadržati i razne prateće zabavne programe.
Iz socijalnih potreba za natjecanjem i prestižom organiziraju se sportsko-rekreativne manifestacije čime se zadovoljava sportsko-rekreativna funkcija. Tako se održavaju manifestacije koje imaju i natjecateljski karakter kao što su konjičke utrke, izložbe pasa, ptica i sitnih životinja i slično. S druge strane, organizira se i natjecanja za najbolje uređeno dvorište, okućnicu i životni prostor.
Na kraju, treba naglasiti da sve izraženija potreba za očuvanjem čovjekovog okoliša (a u okviru higijensko-rekreativne funkcije), stvara potrebu za organiziranjem manifestacija ekoloških i edukativnih sadržaja, koje po svojim obilježjima imaju znanstveno-stručni, privredni ili zabavni karakter.
Kulturno naslijeđe i turizam
Antropogene turističke vrijednosti stvorene su djelovanjem ljudi, a predstavljene su motivima koji zadovoljavaju tzv. kulturnu potrebu kretanja u cilju upoznavanja kulturnog naslijeđa. Ovisno o fizičkim, umjetničkim, kulturnim i povijesnim svojstvima kao i mogućnostima njihove prezentacije, dobra kulturnog naslijeđa po UNESCO-u mogu se podijeliti u sljedeće grupe:
- arheološka nalazišta i zbirke (razdoblje od paleolita do ranog srednjeg vijeka),
- djela sa spomeničkim i umjetničkim svojstvima,
- prostorne kulturno-povijesne cjeline,
- znamenita mjesta i spomen-obilježja,
- folklorno naslijeđe,
- vjerovanja,
- jezici,
- manifestacijske vrijednosti,
- ustanove kulture sa svojim aktivnostima,
- kulturni pejzaži,
- tradicionalna medicina,
- podvodno kulturno naslijeđe,
- dokumentacijsko i digitalno naslijeđe,
- glazba i pjesme,
- literatura.
Svih navedenih petnaest grupa moguće je, a i koriste se i primjenjuju u manjoj ili većoj mjeri u manifestacijskom turizmu, ovisno od lokacije održavanja i programske koncepcije.
Posebnu vrijednost (ne samo turističku! prim. a.) predstavlja heterogena nacionalna struktura, koja bitno utječe na rasprostranjenost različitih vjeroispovijesti, historijskog, kulturnog i etnografskog naslijeđa i njihovu međusobnu povezanost i interakciju. Ova činjenica obilato se koristi i primjenjuje u manifestacijskom turizmu!
Etnografsko bogatstvo
Raznovrsno etnografsko bogatstvo u turističkoj ponudi ima svoje mjesto kao etnografska turistička vrijednost, a čine je svi aspekti kulture i tradicije življenja predstavljene kroz podrijetlo stanovništva, socijalnu, duhovnu i materijalnu kulturu i umjetnost. Uslijed sve intenzivnijeg i ubrzanijeg tempa načina življenja, značaj etnologije i folklora sve je veći. To se odnosi i na pojedinca i na društvo u cjelini. Zbog toga se sve više javlja želja za obogaćivanjem svakodnevice prožimanjem, a također i prezentiranjem nečega jedinstvenog, karakterističnog, tradicionalnog, prepoznatljivog, autentičnog – prvenstveno unošenjem elemenata vlastitog folklora i etnografskog naslijeđa.
Posebno etnografsko bogatstvo čine stari predmeti od raznih materijala izrade. Po pravilu, oni su dio etnoloških i etnografskih zbirki muzeja, zavičajnih kuća i sličnih postavki. Važno je napomenuti da se privredni objekti nastali u različitim povijesnim razdobljima, koji služe kao lokacija održavanja umjetničkih ili etnografskih manifestacija, također mogu svrstati u etnografsko bogatstvo (npr. vjetrenjače, očuvani salaši, mlinovi, suhače i sl.).
Posebno mjesto među etnografskim vrijednostima zauzimaju oblici izražavanja izvornim jezikom, literaturom i muzikom. Oni su motiv za okupljanja, nastala spontano, uz sudjelovanje brojne populacije (ponekad i većine, prim. a.) mjesta održavanja, odnosno njene okoline. Najčešće se ovakve manifestacije održavaju nakon završetka nekog važnog posla u poljoprivredi ili povodom vjerskih praznika i obreda, a predstavljaju i motiv turističkih dolazaka. Također predstavljaju povod za organiziranje znanstvenih i stručnih skupova koji doprinose boljoj prezentaciji tradicija domicilnog stanovništva široj javnosti i kao takvi imaju veliki potencijal u turističkoj ponudi.
Bitnu, danas u turizmu često korištenu etnografsku vrijednost, predstavlja i kulinarstvo. Gastronomsko naslijeđe s tradicionalnim folklornim naslijeđem potencijalna je turistička vrijednost (naročito za ruralne sredine, prim. a.), pogotovo za organiziranje manifestacija gospodarskog i zabavnog karaktera i sadržaja, kako u etnički kompaktnim tako i u multietničkim sredinama (što je sredina etnički raznovrsnija, veća je i atraktivnost ponuđenog! prim. a.).
Međutim, pri organiziranju manifestacija s naglaskom na etnografskim vrijednostima u programu i ponudi treba biti vrlo oprezan. Naime, često se dešava da zbog nestručnosti i voluntarizma manifestacija poprimi neželjene pravce – pretvori se u svoju suprotnost, odnosno u kič! Za kvalitetnu etnografsku turističku manifestaciju presudna je autentičnost! Zato nije na odmet konzultirati stručnjake iz područja etnologije i etnografije.
Atila Dunđerski
dipl. turizmolog
