Isus je, prije nego je otišao k Ocu, najavio svojim učenicima Duha Branitelja koji će biti s njima (usp. Iv 14, 23-29). Iako im se tada Isusov govor učinio neobičnim i nerazumljivim, kada je Duh došao shvatili su što im je govorio. Potrebno je i da suvremeni vjernik razmišlja o Isusovim riječima, da ih pokuša razumjeti u svjetlu vremena u kojem živi te da više pozornosti u svojoj duhovnosti posveti Duhu Svetom.
Kršćansko ime
U ovonedjeljnom evanđelju Isus u jednu cjelinu povezuje ljubav, Duha Branitelja i mir. Naizgled potpuno različite teme u kršćanskom životu potpuno su isprepletane i međusobno neodvojive. Prvo kaže: »Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva« (Iv 14, 23-24). Dakle, ljubav prema Isusu pokazujemo tako što poznajemo i slijedimo njegov nauk. Upravo takvim životom zaslužujemo zvati se kršćanima. U prvim vremenima u kršćansku zajednicu se ulazilo tek kada su ljudi bili dobro poučeni i prokušani, kada su dobro upoznali i u svakodnevici živjeli po Isusovom nauku. Morali su se pokazati vjerni Isusovim riječima da bi primili krštenje. Vremenom se sve izmijenilo. Djeca se krste ubrzo nakon rođenja te odmah postaju članovi zajednice. Tako se zovu kršćanskim imenom iako često vrlo površno poznaju Isusov nauk, pa onda površno po njemu i žive. Mnogi se zovu kršćanima, jer to smatraju dijelom svoje tradicije, čak i nacionalnog identiteta, a ponekad nisu čak ni kršteni. Biti kršćanin nije samo ime, nego način života. To je onaj tko poznaje Isusovu riječ, po njoj živi i tako ljubi njega i ljubi Oca. To je onaj koji svaki svoj dan provodi s Kristom.
Primili smo Duha
Život po Isusovom nauku prepun je izazova i prepreka. Tako je bilo još od apostolskog vremena. Zato nas Isus nije ostavio same nego nam je poslao Duha Branitelja za kojega kaže: »poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh« (Iv 14,26). Poznavati Isusov nauk mnogo je lakše nego po njemu i živjeti. Mnoge su dvojbene situacije, mnogo protivština, mnoge okolnosti koje nas navode da postupamo drugačije od Kristovih riječi. Zato Duh Sveti dolazi među Isusove učenike, da ih snaži i poučava, da im pomogne da razluče dobro od lošeg i u svakoj situaciji znaju kako treba postupiti. Strah za prihvaćenost, položaj, a ponekad i vlastiti život mogu čovjeka navesti da odabere drugačije od onoga što nas Isus uči. Ali, vjernik koji se oslanja na Duha Svetog i dopušta da ga Duh vodi uvijek će odabrati ono što nas je Isus poučio. Zato su u prvim kršćanskim vremenima vjernici hrabro polagali svoje živote za Krista. Bili su mirni pred smrću, jer su znali da su ispravno odlučili, te se nisu odrekli Isusa pred opasnošću. Kroz njihove živote vidimo snažno djelovanje Duha Svetog. On je Duh Branitelj, ali nas ne brani od ovozemaljskih protivština nego nas brani od pogrešnih odluka i odbacivanja Krista zarad nekih svjetovnih ciljeva i postignuća. Protivština će uvijek biti, samo se one od vremena do vremena razlikuju, jer nas zlo želi pridobiti na svoju stranu. A kršćanin koji to uistinu jest, a ne samo na papiru i u riječima, može se osloniti na Duha Svetog i njegovo vodstvo da uvijek bude svjedok vjere, jer one koji ga ljube i čuvaju njegovu riječ Krist nikada ne ostavlja same.
Mir počinje od nas
Treće obećanje koje Isus daje ove nedjelje je mir: »Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje« (Iv 14, 27). Isusovo obećanje mira počiva na ljubavi prema njemu i njegovoj riječi, kao i na pouzdanju u Duha koji ostaje s nama. To nije samo unutarnji mir nego i mir među ljudima i narodima. Drugačiji je od mira koji svijet daje po načinu na koji se do njega dolazi. Moćnici žele biti nositelji mira i to žele postići silom i uglavnom tako da u tom mirnom stanju bude onako kako oni žele. Nositelji Isusovog mira koji počiva na ljubavi su njegovi učenici. Oni mir postižu tako što ljubeći Isusa i njegovu riječ ljube svakog čovjeka kojeg susreću na svome životnom putu te nastoje s njim biti u miru. Na takvim »sitnim« nastojanjima pojedinaca temelji se mir u cijelom svijetu. Ali problem je taj što mnogi odbacuju Isusa, smatraju sebe dovoljno velikima i važnima te, umjesto da su nositelji mira, postaju njegovi razaratelji. A onaj tko je pravi kršćanin donosi mir u svoje okruženje, jer ga, ljubeći Boga, nosi u svome srcu.
