Kada smo ozvaničili da idemo u Dubrovnik, uz oduševljenje ostalih dobili smo obavezno upozorenje da je Dubrovnik jako skup i da ponesemo što više potrebnih stvari, kako nas ne bi istresli iz džepova. I umjesto demanta, odmah ću potvrditi – da, Dubrovnik je jako skup i ako u nj ideš kako bi na Stradunu pio kave i pivu ili jeo neke špecije, onda će ti stvarno istresti džepove. Zapravo i prodavaonice su dosta skuplje, ali skupoća nije nešto što vam ostane kao dojam kada napustite ovaj utvrđeni grad i ne želim o njoj pisati.
Uzidale su nam se zidine
Dojam mi ne dozvoljava pisati nekim redom u smislu prvo opisati utrku zbog koje smo došli, a onda redom sve ekskurzije, izlete i doživljaje, nego mi daje za pravo odmah se popeti na zidine. Moram napomenuti da sam jednom na putu iz Makarske doma svratila u Dubrovnik i bila uvjerena da sam bila na zidinama, ali se čini da sam do sada samo prošla njima. Na zidine možete ući na dva mjesta, a ulaz se plaća i to ne malo. Mi smo imali sreću, pa smo u okviru startnog paketa dobili legitimaciju s kojom smo imali razne povoljnosti, a jedna od njih je i besplatan ulaz na zidine.
Zidine su ukupno dugačke 1.940 metara i broje čak 16 kula, tri utvrde i šest bastiona. Uz njih, u gradski obrambeni sustav ulaze i tvrđava Lovrijenac i Revelin. Svoj današnji oblik su dobile u 13. stoljeću iako su nakon toga stotinama godina dograđivane. Dosežu visinu i do 25 metara, a prosječna širina je od četiri do šest metara. Građene za potrebe obrane, danas ostavljaju bez daha svojom pričom, stilom, gradnjom ali i najviše spektakularnim pogledima koje pružaju. Iskreno, ne znam je li pogled ljepši na stene, na more, na Lokrum ili na krovove starog grada. U zavisnosti koliko polako hodate, koliko stajete »udahnuti pogled« ili napraviti dobru fotografiju, ova šetnja može trajati od sat do četiri sata.
Da ne zaboravim na utrku
Kada smo se prijavili, dobili smo opis staze. Utrka se trči uglavnom uz more i kako je naznačeno ima dobar kilometarski uspon na samom startu i na samom kraju, a između je prilično ravna. Kako sam prebacila svoju prijavu na pet kilometara, očekivala sam i dalje ta dva uspona i tri kilometra ravnog. Jedno su očekivanja, a drugo realnost koja nam je dala gotovo četiri kilometara uspona i tek pred kraj spust. No, dobro, preživjeh bez bola u leđima, što je najvažnije i bez velikih teškoća. Uživala sam u svakom koraku, a sam finiš po uglancanom Stradunu tjera u zaborav svaki uspon. I da ne zaboravim: moja mala utrka je bila humanitarna, pa je zadovoljstvo još veće.
Ostali benefiti
Zvučat će kao reklama dubrovačkog polumaratona, ali zaista sve pogodnosti koje dobijete u okviru paketa vrijede svake kune. Uz besplatan obilazak zidina dobili smo i besplatnu vožnju na otok Lokrum o kom sam pisala prije nekoliko tjedana pripremajući se za put. Priznajem, malo sam zastrašila saputnike pričom o prokletstvu otoka tako da sam sigurna da nitko nije ponio ni jedan kamenčić. No, nitko nije odolio veličanstvenim pogledima s njega, od kojih mi je najomiljeniji onaj s utvrde s kojeg se vidi i Dubrovnik. Za obilazak nije potrebno mnogo vremena ukoliko želite pretrčati ga, sljedeći put ga obilazimo ljeti i idemo obavezno na jedan cijeli dan. Plaže su mu divne, a ima mjesta i u hladu. I dobro ga proučite prije i informirajte se, jer je malo falilo da ne vidimo čuveni prijestol iz Game of Thronesa. Pretpostavljate da je uslijedila prava foto sesija.
Četiri dana su proletjela, a mi smo u njima potpuno uživali. Već imamo ideje za sljedeći posjet kao i listu aktivnosti, a jedna od njih je svakako ponovna degustacija dubrovačkih craft piva. Nemojte to propustiti.
Gorana Koporan
