Čitam ovih dana podatak, onaj statistički, kako je u Somboru povećan broj turista i kako je naš grad tijekom ožujka bio top destinacija, jer je od svih gradova upravo u Somboru zabilježen najveći porast broja turista i noćenja. Kako se statistika turizmom nije počela baviti prije mjesec dana, već malo-malo pa izbaci podatke o broju noćenja i broju turista koji »krstare« po Srbiji, nije mi bilo teško zabosti nos u te stare podatke, čisto da vidim kada smo to postali zanimljivo turističko odredište. Ako je vjerovati statistici, to nije od jučer, ni od prije godinu dana, već se uzlazni trend bilježi nekoliko godina unazad. Za hvalu i ponos svakako.
Ali meni tu dvije stvari ne štimaju. Prva je podatak o povećanju noćenja stranih turista za čak trećinu i istodobno smanjenje broja noćenja domaćih turista za oko 11 posto. A upravo tim brojkama kao rezultatima turističkog učinka za 11 mjeseci 2018. godine barataju statističari. Ne bih rekla da su statističari nešto krivo izračunali već prije da domaći gosti prolaze mimo službene statistike, jer uvijek se domaći gost na noćenju može (ako ustreba) provući kao kakav rođak, školski drug, stari prijatelj. Kod onih s putovnicama tako što je malo teže, pa je bolje takve goste na konaku prijaviti nego li riskirati kakav prekršaj, koji bi, ne daj Bože, mogao imati i šire posljedice.
Druga stvar koja mi ne štima je ono čega nema u Somboru (a tiče se kako i s čime dočekujemo turiste). A nema parkirališta za turističke autobuse, nema javnog toaleta i nema turističke signalizacije. Onako sa strane gledano to bi se lako dalo riješiti. Na nekom pogodnom mjestu, gdje već postoje parkirališta, odvojiti stajalište za turističke autobuse, namjeni privesti javni toalet u gradskom parku (ili postaviti montažne toalete) i jednostavno postaviti turističke ploče u centru grada. Koštat će? Naravno da će koštati, ali vrijedi zarad 12-13 tisuća turista koji godišnje prođu kroz Sombor. 
Z. V.