U petak, 5. travnja, u tvornici Sever u Subotici susrela se generacija koja se nekada upravo na ovom mjestu školovala tijekom srednjoškolskog obrazovanja. Povod je vrlo značajan i emotivan: navršava se pet desetljeća ili pola stoljeća od velike mature učenika koji su 1969. godine završili srednju tehničku školu. Osobenost je što je ova tehnička škola postojala u okviru tvornice Sever, a imala status poput i svake druge srednje škole. Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje i kulturu AP Vojvodine, ustanovilo je 6. ožujka 1963. godine da Školski centar Industrije električnih mašina Sever ispunjava uvjete za rad propisane Zakonom o srednjem obrazovanju.
No, Severov školski centar radio je samo šest godina. I poslije pola stoljeća nekadašnji učenici ovu srednju školu ocjenjuju vrlo kvalitetnom. Jedan od učenika, te organizator jubilarnog sastanka u travnju ove godine, Petar Marcikić na sljedeći način opisuje školovanje koje su prošli: 
»Srednja tehnička škola IEM Sever bila je dvostupna tehnička škola s dualnim obrazovanjem. U prve dvije godine slušala se teorijska nastava po programu srednje tehničke škole četiri dana po osam sati. Dva dana u tjednu provodila se praktična obuka u školskoj radionici od 6 do 14 sati. Radilo se i subotom.« 
Nakon dvije godine polagao se prvi stupanj za zvanje kvalificiranih radnika, tj. strugara, glodača, mašinbravara, brusača i varioca. Drugi stupanj školovanja nastavljao se u trećoj i četvrtoj godini, također po programu srednje tehničke škole, a po završetku četverogodišnjeg školovanja dodjeljivana je diploma strojarskog tehničara. 
»Ferijalna praksa se odvijala u Severu, dva tjedna tijekom zimskog raspusta, a jedan mjesec za ljetnog raspusta, sve četiri godine u redovnom radnom vremenu od 6 do 14 sati. Svi učenici koji su završili ovu školu imali su mogućnost zaposlenja u Severu«, kaže Petar Marcikić, zahvaljujući se Kompaniji ATB Sever na srdačnom prijemu povodom velikog jubileja bivših srednjoškolaca Severovog školskog centra.
Generacija koja je obilježavala svoj jubilej školovala se od 1965. do 1969. godine i bila je posljednja u tamošnjem školskom centru. U ovom razredu tijekom školovanja bilo je 38 đaka. Sve do kraja dvadesetog stoljeća redovno su se okupljali svakih pet godina, nakon čega je 1999. godine nastala stanka u susretima. Prvi susret poslije duge pauze od 20 godina organiziran je sada u travnju povodom 50. godišnjice mature.
Na fotografiji sa susreta nastaloj 5. travnja 2019. godine, slijeva na desno: Petar Marcikić, Marko Orčić, Borislav Šakić, Lá-szló Molnár, Milenko Nikolić, Marga Kolar Sudarević, Bálint Makács, Ferenc Pesti, Mirjana Vigoda Nićetin, Slavko Todorović, Karolj Saulić, Gabor Ric, Petar Tatalović, Stevan Bešlić, Vaso Tatalović i Hranislav Skenderović. U donjem redu slijeva: Mihály Soltis, Nikola Uvalić, József Toma, Đuro Đuraković, József Tót i Josip Bin.  
K. K.