Ne znam da li sam rubrikom Želim pisati i njenom prvom temom trčanje, izazvala ili je sasvim slučajno ispalo ali travanj cijeli miriše na trčanje. Trčanje za poslom, za psom, na ručak, na druženje, na vlak, po kiši, suncu, vjetru. Trčanje za zdravlje, ljubav, novce. Samostalno, u skupini i u timu. E, upravo ovo u timu je trčanje kojemu posvećujemo ovotjedni zapis s terena.
Mnogi želeći team building misle na putovanje, wellness, planinu, bar tri noćenja, par mini ekskurzija i dobar noćni provod. Ja bih tome dodala i neku vodu u vidu rijeke, mora ili bar kanala i to je to. Ideja team buildinga je da se jača momčad, da se ljudi upoznaju i izvan radnog okruženja. Dakle, jedno ne isključuje drugo, ali i ne obvezuje.
Što se nama dogodilo
Da ne bih više išla izokola i uvodila kroz timski duh, krećem pravo u rebra. Nama se proteklog tjedna dogodila Serbia Business run utrka. Riječ je o seriji poslovnih utrka u kojima sudjeluju zaposlenici diljem zemlje, a centri u kojima se organiziraju utrke su Beograd, Novi Sad, Niš i Kragujevac, a od ovog tjedna i Subotica. Sam događaj čine utrka na 5 kilometara i zabava nakon toga. Svaka tvrtka nastupa kao tim, a sudionici mogu birati hoće li trčati ili hodati. Naglasak je prije svega na timskom nastupu i svi mogu sudjelovati. Ima tu načina i da se pobijedi i to u više kategorija. Svakako, kao najbrži tim, najbrži kolega, najbrža kolegica ali i kao najbrojniji. A da je sve kao na »pravim« utrkama svjedoče i paketi za sudionike koji sadrže čipovan startni broj, majicu, kao i medalju koju dobiva svaki natjecatelj koji prođe kroz ciljnu liniju.
Jesmo li pobijedili?
Naravno da jesmo. Iako brojke kažu da je u Subotici nastupilo mnogo tvrtki, preko stotinu ekipa, a mnogo sudionika (i to zvuči zaista mnogo), to nije ni blizu dovoljno u odnosu na brojke koje govore koliko je tvrtki u Subotici ali i manjih kolektiva, koliko je uposlenih i angažiranih. Dakle, da se vratim na pitanje jesmo li pobijedili i kažem opet da jesmo i to sve one koji se nisu pojavili. Nadamo se da ćemo sljedeći put pobijediti i u brzini, jer se pokazalo da naša ekipa ima potencijala, malo neotkrivenog, a malo zapuštenog, na kome će pojedinci raditi.
A tko smo mi?
Mi smo peteročlana ekipa Hrvatske riječi koja je htjela trčati, šetati, igrati za tim jer je to željela, imala vremena, jer su joj obveze dozvolile. Boje našeg tima branili su Nada Sudarević, Zdenka Sudarević, Jelena Ademi, Branimir Kuntić, naš ravnatelj Ivan Ušumović i moja malenkost. Trčanjem, šetanjem, jakom voljom pokazali smo samo dio jer očekujemo pojačanje kolega koje su ovaj prvi krug propustili.
Nismo bili najbrojniji, niti najbrži ali smo bili tim i jedino se to računalo. Bodrili smo jedni druge na stazi, sačekivali i svi uspješno prošli kroz cilj i na kraju nazdravili našoj prvoj zajedničkoj utrci. Trčat ćemo mi još mnoge zajedno, započete i neke nove, ali jedna je prva službena i drago mi je da sam imala priliku nastupati za ovaj tim.
Gorana Koporan
