Pravda je spora, ali dostižna. Pomalo je to već izlizana rečenica koju ćemo izgovoriti uvijek kada sami za sebe tražimo snage da izdržimo neku nepravdu, nametnutu nam iz ovih ili onih razloga. Tko zna koliko puta su tu rečenicu izgovorili oni kojima je prije sada već sedam desetljeća oduzeto ono što su generacijama stvarali njihovi pretci. Prvo su rečenicu pravda je spora, ali dostižna izgovarali u pola glasa između svoja četiri zida, dok nije došlo vrijeme da se ta rečenica može kazati i glasno. I ne samo kazati već i tražiti da ta spora pravda konačno zakuca i na njihova vata. A ta vrata odškrinuta su krajem 90-ih godina prošlog stoljeća kada se sve glasnije počelo govoriti o restituciji i kada je, za početak, vraćeno po deset hektara oduzete zemlje. A da će dostižna pravda biti sporija od puževog koraka vidjelo se već nakon promjena 2000. godine kada se nova (demokratska) vlast na sve moguće načine borila da odgodi ono neizbježno – restituciju. I onda kada je konačno zakonsku formu dobilo ono što je trebala biti ta dostižna pravda ispostavilo se da je ona i dalje nedostižna, skoro kao i onda kada se u pola glasa izgovarala ta rečenica. I ne pretjerujem kada to kažem. Za pravo mi daje podatak da je od 7.500 hektara, koliko se u restituciji potražuje oranica u Somboru, vraćeno tek manje od 2.000 hektara. I to u gradu koji ima, vjerovali ili ne, 29.000 hektara državne zemlje. Za pravo mi daje činjenica da vlasnici poslovnih prostora na glavnoj somborskoj ulici godinama vode bezuspješnu pravnu bitku da dokažu da su tisuće i tisuće četvornih metara nezakonito prodani, jer je poduzeće koje ih je prodalo imalo samo pravo da ih koristi. Imaju i crno na bijelo dokaz za to, ali što im to vrijedi kada oni i sud očigledno isti papir drugačije čitaju i tumače. Daje mi za pravo i to što mnogi podnositelji zahjteva za povrat imovine umiru ne dočekavši pravdu, pa onda njihovi nasljednici sve kreću ispočetka, što i traje i košta. Daje mi za pravo to što je odgođena isplata obveznica, koje su trebale biti (mala) kompenzacija za imovinu koja ne može biti vraćena u fizičkom obliku. Daje mi za pravo još mnogo toga, jer, kao što rekoh, pravda je spora, ali (ne)dostižna. 
Z. V.