Istina ne smije pasti u zaborav, poručeno je sa znanstvenog skupa pod nazivom »Hrvati u Vojvodini nakon 1990-tih – od stradanja do izgradnje perspektive«, koju je u Zagrebu organizirala udruga koja povezuje svjedoke tragičnih zbivanja – Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata. Skup je organiziran s namjerom da upozna širu javnost sa stradanjima Hrvata u Srbiji tijekom 1990-tih godina kao i da informira o položaju hrvatske manjinske zajednice danas. 
Na skupu su predstavnice Fonda za humanitarno pravo iz Beograda predstavile Dosije – zločini nad Hrvatima u Vojvodini u kojem se dokumentira kampanja zastrašivanja i pritisaka na hrvatske civile koja je na teritoriju AP Vojvodine u Srbiji provođena od 1991. do 1995. s ciljem da se isele iz svojih kuća i napuste Srbiju. »Kampanja, čiji se intenzitet mijenjao i dostizao vrhunce u drugoj polovini 1991. godine, od proljeća do jeseni 1992. i u ljeto 1995. godine, rezultirala je protjerivanjem nekoliko desetaka tisuća Hrvata iz Vojvodine. Nasilje nad Hrvatima u Vojvodini uključivalo je napade na privatnu imovinu i vjerske objekte, prijetnje, fizičke napade i ubojstva«, navodi se u Dosijeu.
O stradanju svoje obitelji govorila je Vesna Abjanović, kći Mate Abjanovića iz Morovića, čiji su otac i njegov brat Ivica Abjanović odvedeni iz svoje kuće od kada im se gubi svaki trag još 1991. godine. Zastupnik u Narodnoj skupštini Srbije Tomislav Žigmanov je poručio da istina o ovim događajima ne bi smjela pasti u zaborav, ali da se oni ne samo prešućuju i niječu već ne postoji niti jedna manifestacija kojom se komemoriraju žrtve. 
I zaista, iako živimo u zemlji u kojoj se svakodnevno govori o žrtvama i teškim sudbinama ljudi, i komemoriraju se različiti tragični događaji iz prošlosti, za stradale Hrvate u Srbiji nema komemoracije, nema niti pravde, nema niti spomenika.
Ipak, paradoksalno, da događaji iz devedesetih ne padnu u zaborav potrudili su se upravo oni koji su i bili, kako se navodi u Dosijeu, »glavni zagovornici i inspiratori kampanje zastrašivanja i pritisaka na hrvatsko stanovništvo« Vojislav Šešelj i njegova Srpska radikalna stranka. U Hrtkovcima, mjestu u kome je prije 27 godina lider SRS-a počinio ratni zločin poticanjem progona, deportacije i drugih nehumanih djela kao zločina protiv čovječnosti i za koje je prema pravosnažnoj presudi u Hagu osuđen na deset godina zatvora, kupio je kuću. U šatoru podignutom pokraj ove kuće održan je Deseti kongres SRS-a, na kome je 449 delegata ponovno izabralo Šešelja za predsjednika stranke. Onoga koji je javno obećao kako će ponoviti svoje zločine. 
Nije onda niti čudno da malobrojni Hrvati iz Hrtkovaca, i općenito iz Srijema, i za naš kao i za druge medije nerado govore ne samo o prošlosti nego i o sadašnjosti. A nije onda čudno niti da je »strah od očitovanja svoje nacionalne pripadnosti i dalje jedan od najvećih problema Hrvata u Srijemu«, kako to kaže dopredsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća za Srijem Darko Vuković. 
J. D.