Razvukli se ovi praznici, vjerski, državni, spojeni, bezmalo na desetak dana. Naravno, to važi za one koji praznuju iliti drugačije rečeno za one koji imaju privilegij da svaki praznik provedu neradno. A to su po pravilu oni koji rade u državnom sektoru. Za ostale to praznovanje i nije baš tako bez kraja i konca. Sretni su ako uhvate barem jedan ili dva praznična dana. Pa makar to bio Uskrs, Božić ili kakav državni »svetac«. 
Neću o policiji, liječnicima, pekarima, nama novinarima i drugim profesijama gdje baš puno i ne važi to praz-novanje, već o onima koji rade u tvornicama, koje barem prema svjedočenju ljudi s kojima sam razgovarala i ne mare mnogo za neradne dane. Jada mi se jedna cura, koja drži do tradicije, običaja i vjere kako je na Vodeni ponedjeljak polivače mogla primiti tek kasno popodne, jer je prije podne bila na poslu. Istina, mogla je i ne otići, jer nije im poslodavac uskratio pravo na slobodan dan zbog uskrsnih blagdana, ali jeste bonus. Kaže, da taj dan nije otišla raditi, ostala bi bez bonusa koji se isplaćuju za redovit dolazak na posao tijekom jednog mjeseca. Nije htjela ostati bez toga, pa su polivači morali pričekati. Onda me nekoliko dana poslije toga zove bivši susjed koji slavi pravoslavni Uskrs. Kaže, proslavit će ga radno, jer su svi uposlenici dobili naredbu da moraju raditi i za Veliki petak i Veliku subotu i dan nakon Uskrsa. U javnost ne želi. Jer tko bi se usudio protiv velike strane tvrtke, a i posao koji tamo ima mu itekako treba. Iz ugla poslodavaca ova prijetnja ukidanjem bonusa i naredba za rad ima (vjerojatno) neko opravdanje. Gledano očima radnika to je nepravda, uskraćivanje prava koje im je zakonom dano. Gledano mojim očima, u središtu te priče je netko tko bi trebao voditi računa o tome da se dana (i konačno zakonom definirana) prava ne krše. Ako su onima koji slave vjerske blagdane Veliki petak, Uskrs, ponedjeljak poslije Uskrsa blagdani, onda to ne može biti uvjetovano nekim bonusima ili naredbama za rad. Lako je to riješti, samo da se oni kojima je to posao time i bave. Godinu, dvije, tri kontrolirati, kažnjavati, a onda bi sve sjelo na svoje mjesto i cura iz naše priče dočekala bi polivače odmorna i sretna, a moj bivši susjed umjesto radeći u tvorničkoj hali pripremao bi se za Uskrs. 
Oprostite, zaboravila sam: pa kako kontrolirati kako se i što radi u vrijeme praznika kada je praznik i kada oni koji trebaju kontrolirati (naravno) ne rade. Trebaju li i oni kršiti zakon? Bože sačuvaj, pa ne. Samo neka odmaraju.
Z. V.