Gledajući nekadašnji molo nad Palićkim jezerom, javlja se želja za šetnjom u sjeni drvoreda nad vodom, dok se koracima premjerava staza koja se s obale vizualno prirodno nastavlja nad vodenom površinom. Izgled tog mola danas se može vidjeti samo na razglednicama: bio je to jedan od najljupkijih detalja obale jezera. (Drugi interesantan detalj u povijesti palićkog turizma su »košare«, manji ograđeni dijelovi kupališta s plitkom vodom, sigurne za djecu.)
Nad palićkom vodom i danas postoje mola, no ona su drvena, bez dodatnih sadržaja. Kako je nekadašnji molo stvoren s drvoredom? Srećom, odgovor je zabilježen u knjizi Subotica koje nema, povjesničara Mirka Grlice (str. 53):
»Najljepši pogled na palićke javne objekte pružao se s vrha mola, uskog pojasa nasute zemlje koji se cijelih pedesetak metara pružao u vodeno prostranstvo jezera. Pravac koji je molo svojim položajem projektirao vodio je pravo do ulaznih vrata Starog hotela (danas hotel Jezero). Korijenje gusto zasađenih drvoreda uz oba ruba mola doprinosilo je čvrstini nasipa, ali ga je od vodene stihije najviše čuvala specijalna obaloutvrda izrađena od gusto isprepletenog pruća...«
Molo je nasut oko 1880., a nekoliko godina kasnije s jedne njegove strane napravljeno je Žensko, a s druge Muško kupalište, što se vidi na karti palićke obale iz 1908. godine, u prilogu. To nisu ista kupališta (štrandovi) koje danas poznajemo pod tim imenima, a kupači su zbilja bili podijeljeni prema spolu. Prvo je srušeno Žensko kupatilo, u prvim godinama dvadesetog stoljeća (i nešto dalje izgrađeno novo), a stari Muški štrand, »s tri strane zaklonjen od eventualnih pogleda znatiželjnika« (Grlica, str. 89), vjerojatno je srušen u godinama Prvog svjetskog rata.