Sezona obrane od tučonosnih oblaka počela je 15. travnja i trajat će do 15. listopada. To znači da će u tom razdoblju strijelci dežurati 24 sata i reagirati, odmah, na svaku dojavu o pojavi tučonosnih oblaka. I ništa nije prepušteno slučaju, odnosno procjeni strijelaca, jer ispaljivati rakete mogu tek kada za to dobiju odobrenje od onih iznad njih. Pod uvjetom da na stanicama za obranu od tuče raketa ima. Ove godine tih problema ne bi trebalo biti, jer trenutačno na 23 somborske stanice ima više od 150 raketa. Malo, taman ili mnogo? To je nekoliko dana poslije početka sezone obrane od tuče teško reći. Sve ovisi od toga što će donijeti nebo. A to se predvidjeti ne može. Ipak, za jednu prosječnu godinu raketa bi trebalo biti dovoljno. Čini se da neće biti problema ni s motiviranošću somborskih strijelaca, jer, obećavaju, naknada za rad stići će im na vrijeme. A to znači početkom ljeta. Barem onih 45.000 dinara koliko za šest mjeseci dežurstava i rada dobivaju od Grada Sombora. Isplata preostalih 25.000 dinara ne ovisi od onih koji sjede u lokalnoj vlasti, već od onih iz Beograda. No, ako se bude ponovila prošla godina i ta naknada bit će na vrijeme plaćena.
I tako danas funkcionira sustav protugradne zaštite. Formalno kao dio Republičkog hidrometeorološkog zavoda, a u stvarnom životu uz dobru potporu lokalnih sredina koje milijune izdvajaju što za kupovinu raketa, što za naknadu strijelaca. Mora tako ukoliko hoće da sustav funkcionira i trud njihovih poljoprivrednika bude pošteđen tuče i pustoši koju za sobom ostavlja i nekoliko minuta nevremena praćenog tučom.
Tako to danas izgleda, kada su nekdašnja zvona koja su rastjerivala tučonosne oblake zamijenile suvremene rakete. I vremena kada se plaća za zvonara sakupljala od salaša do salaša. I onda i sada strepjeli su ratari od pogleda u nebo, jer nekada ni najsuvremeniji sustavi protiv ćudi prirode ne mogu. 
Z. V.