Govorite li hrvatski? Ovo pitanje je 568. put, i to četvrt stoljeća nakon praizvedbe monodrame pod ovim nazivom, postavio glumac i profesor Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu Joško Ševo, 12. travnja u dvorani dekanata Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, pred tridesetak gledatelja, subotičkih srednjoškolaca koji nastavu slušaju na hrvatskome, njihovih profesora i pred više nego simboličnim brojem ostalih gledatelja. Gosta je, nakon pozdrava dr. Zorana Paunovića, prodekana za nastavu ovoga fakulteta, predstavio prof. Tomislav Ćužić, lektor za hrvatski jezik i književnost na istoimenome lektoratu od ove akademske godine utemeljenom na novosadskom Sveučilištu. 
»Činilo se primjerenim organizirati gostovanje s programom u kome će biti zastupljeni i hrvatski jezik i hrvatska književnost. Predstava Govorite li hrvatski? je bio logičan izbor. U njoj glumac interpretira tekstove iz hrvatske književnosti različitih razdoblja, različitoga hrvatskoga izričaja i na različitim dijalektima kojima se ponosi ova ‘vremešna dama’ rođena oko 1100. godine«, kazao je Čužić. 

Lirika i proza

U predstavi je načinjen izbor iz hrvatske lirike i proze. Oživljene su pred gledateljima riječi Marina Držića, Antuna Gustava Matoša, Antuna Branka Šimića, Tina Ujevića, Antuna Šoljana i mnogih drugih. Proželi su nas, gledatelje, riječi misaonih, emocionalnih, pejzažnih ali i domoljubnih tekstova, riječi u kojima su zbijene sve općeljudske i hrvatske nade, težnje i čežnje. Profesor Ševo ih je izveo briljantno usprkos tome što je to učinio izvan klasične scene i uz neprilagođeno i pomalo sterilno svjetlo fakultetske dvorane.
»Nisam htio da ona bude recital domoljubne poezije. Nisam htio da ona bude županijski recital. Nisam htio, glede uvjeta koje sam si postavio prije nego li ću je krenuti spremati, da ona bude kronološki pregled. Koncipirao sam je jedne večeri u rodnom Trogiru, u Kneževu dvoru, s jednom klapom. Uzeo sam tu večer sve što sam znao, iz različitih mojih predstava. To je trajalo satima. Onda sam pustio da se predstava ‘ispaca’ nekoliko mjeseci, prije no što sam krenuo u izvođenje. Pažljiviji slušatelji primjetit će da u predstavi nisu zastupljeni mnogi književnici koje obožavam. Dramaturški oni nisu mogli stati u predstavu, što mi je redatelj Krešo Dolenčić i potvrdio na generalnoj probi«, kazao je u kasnijem upoznavanju publike sa svojim djelom Ševo. 

Finese glumačke izvedbe

Predstava je do sada igrana na festivalima, u kazališnim i nekazališnim uvjetima, pred studentima slavistike širom svijeta, među diplomatama… Tekst je uveo gledatelje u magiju Baščanske ploče, potaknuo ih da zaplaču slušajući dijelove oproštajnoga pisma Petra Zrinskog Ani Katarini Zrinskoj, svečano su se uzdigli uz Gundulićevu Himnu slobodi… 
»Ako imate problem da danas niste razumjeli dijelove predstave, ista je situacija i u sred Zagreba. Predstava djelomice funkcionira na fenomenu jezika, i uopće nije presudno da se svaka riječ razumije«, kaže glumac. 
Dobro su to razumijeli i gledatelji, uživajući u finesama glumčeve izvedbe.   
Gostovanje ovoga dramskoga prvaka, koji iza sebe ima mnogobrojne kazališne, televizijske i filmske uloge, nažalost, ostalo je nedostupno širem krugu eventualnih štovatelja hrvatske riječi i kulture. Niti jednome mediju, osim našega, ova predstava nije bila privlačna za praćenje. Je li tome razlog više nego skromna promidžba i najava ovoga gostovanja, atipičan prostor u kojemu je ostvareno, ili nešto treće, ostat će tajna. Za nadati se je da će ovaj hvale vrijedan pothvat Lektorata za hrvatski jezik i književnost biti samo početak prakse upoznavaja s hrvatskim jezikom i kulturom.
Predstavi su, među ostalima, nazočili i predstavnici hrvatske diplomacije iz Beograda i Subotice.
M. Tucakov