Obožavam pizzu. Čak je u ovoj izjavi premala riječ obožavati. Mogla bih je svakodnevno jesti u svim njezinim mogućim kombinacijama: vegeterijansku, s mesom, s tunom, s kulenom, samo sa sirom, šampinjonima, jajima, morskim plodovima... Volim je i klot. Dakle, predmet je tijesto, ali to nije novina, već sam imala priznanje da sam veliki tjestaroš. Problem je u tome da i tijesto voli mene, pa se prosto lijepi i ne odvaja, a od skora, da ne kažem s godinama, počelo je da mi ne godi. Kao da me koža zaboli kad se prejedem tijesta. Vrlo brzo sam primijetila da je to samo do tijesta od bijelog brašna. To nije dovoljno velika prepreka da prestanem jesti pizzu nego dovoljan poticaj da nađem dobar recept za tijesto koje u sebi nema bijelog brašna, što i nije lako.

Potrebno: 100 g raženog brašna / 100 g speltinog brašna / 3 žlice maslinovog ulja / pola vrećice praška za pecivo / žličica soli / 120 ml mlake vode 

Postupak: Pomiješati suhe sastojke, dodati ulje i vodu. Umijesiti tijesto i razvući ga.

Dodatak receptu
Kako se tijesto prejednostavno priprema, možemo se posvetiti priči o nadjevima. U posljednje vrijeme mi je rukola jedna od zastupljenijih namirnica u kući, pa tako mi i pizza na nju miriše. Dakle, predlažem sljedeći nadjev: 400 g mozzarelle, 100 g pršute i šaka rukole. 
Sad više nema izgovora za ne jesti pizzu. Dobar tek!
Gorana Koporan