Gospodarstvo u Subotici počelo se posljednjih godina stidljivo oporavljati, te su poslodavci ponovno počeli zapošljavati, međutim mnogi se žale da unatoč i dalje velikom broju prijavljenih na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje, u pojedinim zanimanjima ne mogu naći radnike. Poseban je problem s visokoobrazovanim radnicima, prije svega u ICT zanimanjima (informacijska i komunikacijska tehnologija), a prisutan je i nedostatak niskokvalificiranih radnika, primjerice u građevinarstvu ili ugostiteljstvu. 
Sajam zapošljavanja, 41. po redu, koji se upravo danas, do 14 sati, održava u u atriju hotela Galeria pokazao se kao učinkovit način pronalaženja radne snage, odnosno radnog mjesta. Na štandovima 38 poslodavaca u ponudi je ukupno 700 radnih mjesta, među kojima su najtraženiji obrtnici, poput električara, bravara, zavarivača, potom radnici u ugostiteljstvu, građevinarstvu i trgovini, dok se za visokoobrazovne profile najviše nude poslovi u području bankarstva i menadžmenta u prodaji i u industrijskim sustavima.
Sajam ima 100-postotni učinak, budući da sva radna mjesta koja se nude budu i popunjena, kaže načelnica Odjela za posredovanje u zapošljavanju i planiranju karijere pri Filijali NSZ-a u Subotici Verica Vujadinović. 
»Sva radna mjesta iskazana na prošlogodišnjem Sajmu zapošljavanja su popunjena, tako da je ova manifestacija podjednako korisna za poslodavce i za nezaposlene, a Sajam je također namijenjen i za osobe koje žele promijeniti posao kojim se trenutačno bave. Također, svima savjetujemo da budu teritorijalno pokretljivi, odnosno da traže posao i izvan Subotice, budući da na Sajmu imamo i poslodavce iz drugih općina, ovoga puta iz Bačke Topole i iz Sente.«
Naime, nedostatak radne snage posljednjih godina naveo je poslodavce da prošire svoju potragu. Kako bi osigurali radnike, poslodavci sudjeluju na sajmovima zapošljavanja i izvan svojih općina. To svakako svjedoči o činjenici da je situacija na tržištu rada složena budući da postoji nesklad između potreba poslodavaca i potreba radnika, navodi Vujadinović.
»Kako bismo nadomjestili nedostatak kadrova, u sklopu NSZ-a organiziramo različite obuke za traženje posla. Obučavamo nezaposlene kako napisati dobar CV, organiziramo programe dokvalifikacije, a također provodimo i obuke za poznatog poslodavca, kada kandidate osposobljavamo za određeno radno mjesto.«
Prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje, broj nezaposlenih u Subotici je iz godine u godinu sve manji. Na području Sjevernobačkog okruga ta se brojka trenutačno kreće oko osam tisuća, od čega se oko pet tisuća nalazi na evidenciji NSZ-a u Subotici. Smanjenje broja nezaposlenih rezultat je otvaranja radnih mjesta u Gospodarskoj zoni Mali Bajmok, gdje je trenutačno zaposleno preko šest tisuća ljudi, ali jednako tako i posljedica odlaska stanovništa u inozemstvo. 
Uslijed manjka kvalificirane radne snage poslodavci su, osim potrage za radnicima izvan svoje općine, pribjegli snižavanju kriterija pri zapošljavanju, poput razine obrazovanja, dobne granice, radnog iskustva. Tako je, primjerice, u Industrijskoj zoni Mali Bajmok dobna granica za zapošljavanje operatera u proizvodnji pomaknuta s 30 na 45 godina, a u posljednje vrijeme niti srednja stručna sprema nije uvjet, već kriterije ispunjavaju i kandidati s osnovnoškolskim obrazovanjem. Osim toga, radnici u proizvodnji svakodnevno stižu organiziranim prijevozom iz Sombora i drugih okolnih mjesta, dok su u menadžmentu ovih velikih stranih kompanija uposleni poglavito visokoobrazovani stručnjaci iz Beograda i južne Srbije, jer u Sjevernobačkom okrugu nema dovoljno radne snage kvalificirane za tu vrstu posla.
S druge strane, Verica Vujadinović kaže da su Subotičani prilično izbirljivi kada je riječ o ponudi poslova, te da veliki broj evidentiranih u NSZ-u, često bez stručne spreme, odbija raditi kada im se za to pruži prilika.
»Smatram da su naši sugrađani prilično izbirljivi kada je riječ o poslu. Dođu nam primjerice nezaposlene osobe sa završenom osnovnom školom i ne žele prihvatiti posao za plaću od 30 tisuća dinara. Ono što također često rade kako ih ne bismo skinuli s evidencije jest da se pojave kod poslodavca i nakon par dana daju ostavku«, kaže Vujadinović i dodaje da najteže dolaze do posla visokoobrazovani kandidati, te da uslijed odlaska mladog i školovanog stanovništva u inozemstvo zbog boljih uvjeta rada, već sada nedostaju određene struke.
Odlazak radne snage u inozemstvo donosi daleko veće opasnosti nego što je prividna korist od smanjenja nezaposlenosti. Iako se iseljavanjem stvara manji pritisak na tržište rada, odnosno smanjuje se broj nezaposlenih, istodobno se smanjuje i radno aktivno stanovništvo odnosno ponuda rada. U duljem vremenskom roku to bi moglo imati prilično negativne učinke, odnosno ograničiti rast gospodarstva, osobito ukoliko među iseljenima ima puno mlađeg i obrazovanijeg stanovništva.
S obzirom na demografska kretanja, odnosno starenje stanovništva, iseljavanje građana mlađe dobi može značiti da u budućnosti jednostavno neće imati tko raditi što automatski znači i ugrožen rast gospodarstva. 
Gospodarstvenici se već sada svakodnevno suočavaju s poteškoćama u pronalaženju kvalitetne radne snage, dok su, s druge strane, niska cijena rada, ugovori na određeno koji se nude na tri ili šest mjeseci ili se uopće ne nude odnosno radi se »na crno«, razlozi koji tjeraju Subotičane da s kuferom i ulaznicom dvojnog državljanstva krenu k zapadu u neko bolje sutra. 
Hoće li ovaj gorući problem itko početi rješavati ili je povećanje cijene rada, bolja zdravstvena zaštita i standard u rangu ljudskog dostojanstva ipak nemoguća misija u neko skorije doba?
Poslodavci i politika trebali bi iznaći model da plaće postanu dovoljno stimulativne da zadrže radnu snagu kod domaćih poslodavaca, kako deficitarne kadrove ne bi besplatno školovali za bogate i razvijene zemlje. U protivnom, za nekoliko godina neće postojati dovoljan broj kvalificirane radne snage, a možda niti one nekvalificirane koja će moći zadovoljiti potrebe tržišta rada.
Marija Matković