Kada vam petak večer počne s poplavom u stanu, vrlo je vjerojatno da će planovi koje ste pravili za vikend pasti u vodu. Koliko metafora, ovaj izraz se kod nas mogao doslovno doživjeti jer je stan bio pun vode, i to ne samo kupaonica, odakle je voda nadolazila, nego onda i predsoblje i pola kuhinje. Kad smo pokupili vodu iz stana i otvorili vrata imali smo što vidjeti. Stepenice u hodniku su bile mokre, a voda je iz našeg prizemlja stigla do dvorišta. Plafon ispod nas je bio skroz vlažan i bilo je vrijeme da nemirnom petku uvečer upalimo alarm, a panika je mogla krenuti. Koga zvati u petak uvečer, pogotovo kad marfi radi pa nema ni jednog broja u telefonu. No, mali grad, svi se znaju, došli smo do majstora koji naravno ne može danas doći, stiže ujutro zorom ako smo voljni poraniti, ako ne, onda kad stigne jer je gužva. Naravno da smo orne, tko će i spavati, čuvat ćemo stan od vode.
Promjena plana
Od odlaska na Frušku goru, branja sremuša, sunčanja i beskrajnih dugih koračanja ovog vikenda ništa. Neće se stan sam po sebi srediti. Majstori bili, popili rakijicu, sredili stvar vakuum gumom, naplatili i otišli. Sasvim bezbolan kvar koji smo i sami pokušali otkloniti na isti način, ali izgleda da je do gume i vakuuma. Kako bilo, super smo prošli. U naredna tri sata i stan je bio doveden u besprekorni sjaj i napravljen je prostor za nova planiranja. Dugo vremena nismo bili kod kuće za vikend, pa je trebalo malo vremena za adaptiranje. Tržnica je morala ući na listu. Obožavam tržnice s proljeća, red salate, red luka i rotkvice i red narcisa. Subota je bila za takve aktivnosti i nitko nije patio zbog Fruške gore koja se neće dogoditi; valjda jer je svima laknulo što nećemo imati rušenja kupaonice i svih tih nemilih radnji u stanu.
Radna nedjelja
Da, vikend ima i nedjelju koja je mogla dobiti planinu i rijeku ali ne, mi težimo, i u tome uspijevamo, raditi preko interneta, biti slobodni, nemati fiksno radno vrijeme, moći ponijeti laptop i raditi gdje želimo. Kakva divota, pomislit ćete, ali se onda dogodi sunčana nedjelja, dan kao izmišljen za uživanje u prirodi, a u tvom rasporedu posao za uraditi ali ne i odgoditi. Baš tako, nedjelja je mirisala na zaslon računala i prijetila okrenuti leđa suncu. I onda se dogodilo nešto sasvim neočekivano.
Ne, nije se dogodilo da je posao nestao, ali je netko došao na genijalnu ideju da nakon istrčane nedjeljne dužine uz kanal pripremimo ručak, stol i stolice za kampiranje, spakiramo psa i računalo, obavezno deku i sunčane naočale i krenemo put tromeđe, jer ured je tamo gdje smo mi. Toliko je malo potrebno ako se usudite. Trebalo nam je čitavih sat vremena da sve pripremimo i još 15 minuta da se odvezemo na lokaciju, a manje od toga instaliramo ured uz samu obalu. Posao je tekao po planu, pas trčao, neki odmarali, ptice cvrkutale, život tekao u svoj nedjeljnoj ljepoti. Da je život u prirodi dinamičan i da se društvo sprema i kada se zavučeš u ćošak pokazali su nam članovi subotičkog udruženja Poželi želju, kad smo ih uočili s druge strane obale u prepoznatljivim narančastim majicama. Bili su pri kraju njihove nedjeljne šetnje od 20 km duž kanalske obale.
Uz posao koji smo uspješno obavili uspjeli smo i osunčati se, ručati u prirodi, nadisati se svježeg zraka i pokazati da smo stvarno majstori za uživanje i da nas ništa ne može spriječiti drugovati s prirodom. Travanj nam donosi mnogo posla, a mi se nadamo da ćemo što manje zapisa imati iz ureda.
Gorana Koporan
