Vjernici župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu župe Zemun, predvođeni župnikom vlč. Jozom Dusparom posjetili su nedavno mjesto Teslić u Bosni i Hercegovini, a povodom proslave Svetog Josipa, zaštitnika hrvatskog naroda.
U teslićkoj Župi svetog Josipa misu povodom blagdana predvodio je vlč. Duspara, a na poziv domaćeg župnika velečasnog Ivana Ravlića. Njega od milja zovu »leteći svećenik« jer je, kako kažu, jako agilan, svjetski putnik, izdavač novina Mir, čovjek koji okuplja svoje prezimenjake iz cijelog svijeta, objavio je deset knjiga, a ima još toliko za tisak… Čovjek koji roni, pliva, saziva svećeničke skupove, veliki humanitarac, davalac krvi. Radi, kažu, danju, piše noću a da li i kada spava, to mještani vele, da ga nikada nitko nije pitao. U Tesliću je nastupio i zemunski zbor Odjek, a nakon mise uslijedilo je druženje domaćina i gostiju iz Zemuna.
Desetostruko manje
A kako žive Hrvati u Tesliću? Župa Teslić, zapravo, lagano nestaje. Vjernika je sve manje. Osjećaju se još posljedice rata, u kojem je 1992. godine crkva svetoga Josipa minirana i srušena do temelja. Crkva je građena iznova od 2002 do 2005. a posvećena je 2008. godine.
Mještani kažu kako je u Tesliću prije rata bilo preko 10.000 Hrvata dok ih je sada svega oko 800, i to su uglavnom osobe starije dobi.
»Na žalost, nakon onog prokletog rata domicilni hrvatski i bošnjački narod su s ovog prostora ‘iscurili’. Nije to slučaj samo u Tesliću. Rat je učinio svoje. Migracije su promijenile sliku stanovništva. Žalosno jeste, ali vrijeme će učiniti svoje. Ne vjerujem da će se netko vratiti. Čvrsto sam uvjeren da se neće vratiti. Oni su u drugom dijelu Europe. Mladi odlaze, djeca se navikla u inozemstvu, recimo moji unuci ovdje dođu kao u stranu zemlju. Većina djece zna naš jezik, to je do roditelja. Ja sam svojima govorio da u kući govore naš jezik, da bi ga djeca znala ali djeci je mnogo lakše govoriti na jezicima država u kojima žive«, priča Ivica Budulica Strikan iz Jelaha koji je došao na misu u Teslić.
Velečasni Ravlić, dok smo se pozdravljali, rekao je:
»Bio sam zadovoljan današnjim danom, s pjevačima iz Zemuna i sa župnikom koji je tako lijepo govorio. Rekao sam, daj Bože da ovo ne bude posljednji sastanak, prvi je, ali da ne bude posljednji, da se vidimo. Ako nas pozovete u Zemun, doći ćemo.«
Hrvatima u Srbiji velečasni je poručio:
»Drž’te se. Pratim situaciju, nije vam lako, trebate se čuvati, paziti na sebe i zajednički djelovati. Borite se za svoja prava. Mi smo uz vas i ne dajte se.«
Posjet Plehanu
U povratku doma Zemunci su posjetili čuveni franjevački samostan i crkvu svetog Marka na brežuljku Plehan, na nekih devet kilometara od Dervente. Taj je objekt za vrijeme posljednjega rata bio sravnjen sa zemljom da bi se 2002. godine počelo s gradnjom nove župne crkve sv. Marka na istom mjestu gdje je bila stara crkva, izgrađena 1853. Prvobitni samostan je imao oblik dvorca.
»Sada se u sklopu crkve gradi i muzejski prostor gdje su fratri odlučili pokazati umjetnine koje su sačuvali. Dio zbirke je trenutno u Slavonskom Brodu, a dio te zbirke umjetnina je proglašen kulturnim blagom BiH. Gradi se i zgrada franjevačkog samostana za redovnike. Inače, na Plehanu ima svega tri fratra. Samostan je namijenjen čuvanju kulture i prostora u kojem se omogućava redovnicima dostojanstveno doživjeti svoju redovničku starost«, ispričao nam je fra Franjo Dalibor Stjepanović.
Prije rata u župi Plehan je bilo osam tisuća vjernika, a sada ih ima svega 73 koji žive tu. Kao i u Tesliću, ni ovdje se Hrvati ne vraćaju.
Ljiljana Crnić
