Možda ovaj naslov zvuči malo pretenciozno, ali ako je suditi po broju Somboraca i onih iz okolnih mjesta koji su u proteklih godinu-dvije dana posao našli u Subotici, onda nisam pretjerala u toj ocjeni. Jer, kad posla, onog pristojno plaćenog, nema u Somboru ide se tamo gdje ga ima, a to je sada Subotica. Od Sombora udaljena oko 60 kilometara, od Stapara 75, Prigrevice oko 80 kilometara, isto toliko i od Sivca. Ali ni to svakodnevno putovanje od stotinjak kilometara, uz rad u smjenama, nije razlog da se odustane od posla u Subotici. Oni koji nisu voljni da poslije napornog rada još i voze desetke kilometara u Subotici provode radni tjedan, u iznajmljenim stanovima, a svojim obiteljima se vraćaju petkom poslije posla. Kažu, isplati se i jedna i druga varijanta. Uz plaću i putne troškove koje im poslodavci isplaćuju. A iskustva onih s kojima samo razgovarali kažu da im posao u gospodarskoj zoni u Subotici nije bilo teško naći. Jednostavno javili su se na oglas, prošli razgovor, obuku i počeli raditi. Kažu za plaću koja je za 30 do 60 posto veća od plaće koju bi imali da su ostali u Somboru. I time je rečeno sve. Veće zarade i mogućnost da se posao relativno lako nađe, i to posao s prijavljenim radom i plaćom koja se isplaćuje na račun, više su nego dovoljni razlozi za ovu novu migraciju radne snage iz Sombora, Apatina i nekih drugih manjih mjesta ka Subotici.
U somborskoj gospodraskoj komori to tumače kao djelovanje tržišta rada, a logika svakog tržišta pa i onog radnog jasna je – ide se tamo gdje ima profita. U ovom slučaju boljih plaća. Vide ovaj val migracije, one radne, ka Subotici u gosporadskoj komori i kao naznaku da će se poslodavci morati boriti za radnike, što znači da će im morati dati i bolje plaće i bolje uvjete rada. Kažu, dešava se polako, ali plaće rastu. I još kažu to jest trend koji će morati biti nastavljen ukoliko poslodavci neće da riskiraju da im sutra nema tko raditi. 
Z. V.