Dnevni tisak već dugi niz godina najčešće kupujem u obližnjoj samoposluzi, gdje me svi prodavači znaju. Možda je ovo znanje da sam među poznanicima pridonijelo tome da sam 28. ožujka ove godine izveo, za moje godine malo »neprilični« performans. Naime, kada sam vidio naslovnicu Magyar Szóa počeo sam se glasno smijati. Na začuđeni upitni pogled blagajnice pokazao sam naslovnicu lista i naglas sam pročitao isti. Naslovnica, koja me je slatko nasmijala glasila je: »Pravna država?! - to je nepoznati pojam (izraz)«; naravno nije se radilo o nekoj banana državi, nego o našoj lijepoj domovini, a ovu izjavu dao je dugogodišnji zastupnik i vođa frakcije u republičkoj Skupštini Bálint Pásztor. Smijao sam se, jer duboko se slažem s njegovim mišljenjem, naročito nakon posljednje rasprave u Skupštini povodom prijedloga Zakona o financiranju AP Vojvodine. Ovo skupštinsko zasjedanje  je više ličilo na lošu operetu u izvođenju nekog amaterskog kazališta nego na ozbiljnu zakonodavnu djelatnost. Pásztor je upravo zbog spomenutog i neizglasanog zakona dao intervju za mađarski dnevni list. Osim predlagača, i članovi SVM-a i Demokratske akcije Sandžaka glasovali su za prijedlog, usprkos tomu što je vladajući većinski koalicijski partner bio protiv. Na pitanje novinara hoće li SVM zbog ovog trpjeti posljedice, Pásztor je odgovorio : »Nikakve... pošto koalicijski dogovor sadrži i donošenje ovog zakona, i pored dogovora donošenje ovog zakona je i ustavna obveza. Raniji koalicijski partner Demokratska stranka kaznila je nas što nismo glasovali za republički proračun za 2010. godinu, zato što smo ga smatrali antivojvođanskim. Za ovo smo kažnjeni ‘demađarizacijom’ rukovodstva grada Subotice i smjenom gradonačelnika Sente«. Na primjedbu da i bez ovog zakona Pokrajina funkcionira, pa se običnim ljudima čini da ovaj zakon nije ni bitan, Pásztor je odgovorio: »Postojanje zakona znači sigurnost u planiranju financiranja pokrajinskih projekata, a bez nje uvijek smo upućeni na lobiranje po pojedinim projektima u čemu uspijevamo manje ili više«. Dodao je: »Po mojoj procjeni ovo pitanje će dočekati sljedeći Ustav Srbije. Ništa ne ukazuje na to da se u dogledno vrijeme ovaj problem može riješiti. Nedostatak pravne države i ustavnosti su takvi pojmovi s kojima ne možete uvjerljivo lobirati u Beogradu«. Drugim riječima, sve zavisi od »političke volje beogradske elite«.

Ustav = srpska kvaka 22

Najvišim pravnim aktom jedne države smatra se Ustav iz kojeg proizilaze svi zakoni. Znači, Ustav treba da je sveobuhvatan, svima razumljiv, naravno i dugotrajan. Upravo u našoj zemlji ustavi su prilično kratkotrajni, obično desetak godina (npr. »Slobin Ustav« trajao je dvanaest godina), a sadašnji je usvojen koncem 2006. godine i već uveliko se govori o potrebi njegovog mijenjanja. Izraz »kvaka 22« u običnom govoru znači paradoksalnu situaciju iz koje kao da nema izlaza. Primjera radi: prvi put se ne možete zaposliti bez radnog iskustva. Preambula našeg Ustava kaže: »Pokrajina Kosovo i Metohija sastavni deo (je) teritorije Srbije, da ima položaj suštinske autonomije u okviru suverene države Srbije«. Članak 182. drugi pasus kaže: »Suštinska autonomija Autonome Pokrajine Kosova i Metohije urediće se posebnim zakonom koji se donosi postupkom predviđenim za promenu Ustava« Ovaj poseban zakon nikad nije bio ni u proceduri (financiranje AP Vojvodine stiglo je bar jednom do procedure!). Nadalje, posljednji pasus ovog članka kaže: »Teritorija autonomnih pokrajina i uslovi pod kojima se može promeniti granica između autonomnih pokrajina određuje se zakonom«. Zasad Srbija ima po ustavu dvije pokrajine, koje se ne graniče. Prilično nejasan i nedovoljno objašnjen prijedlog predsjednika o »razgraničenju« pojavio se već odavno. Kao »tvrdokorni ustavobranitelj« pitam se: o kakvom razgraničenju se radi? Ako se Kosovo ne priznaje kao država, onda bi trebalo osnivati pokrajine u »centralnoj Srbiji« i između nazovimo »AP Južna Srbija« mogla bi se primijeniti »linija razgraničenja«. I tu dolazi »ustavna kvaka 22«, jer »Teritorija autonomnih pokrajina ne može se menjati bez saglasnosti njenih građana izražene na referendumu, u skladu sa zakonom«. Nagradno pitanje glasi: »Na kom teritoriju će se provoditi ovaj referendum: na Kosovu, u centralnoj Srbiji ili u cijeloj Republici Srbiji? Za početak, zasad nedostaju odgovarajući zakoni i još ponešto.

Promjena Ustava

Deveti dio Ustava ima naslov: »Promena ustava (i podnaslov) predlog za promenu Ustava i usvajanje promene Ustava« pa se kaže sljedeće: »O promeni Ustava odlučuje Narodna skupština. Predlog za promenu Ustava usvaja se dvotrećinskom većinom od ukupnog broja narodnih poslanika« koju trenutne vladajuće partije nemaju, pa se iz tog razloga razmišlja o raspisivanju izvanrednih izbora. I na koncu još malo kvake: ako se promjena odnosi na preambulu Ustava (Kosovo), onda se treba raspisati referendum za građane Republike, ali sada je pitanje tko sve ima pravo glasovati na referendumu: npr. svi građani južne pokrajine ili samo određeni broj? To se može smatrati diskriminacijom. Pa provjera biračkih popisa, pa provođenje itd. Nadam se da me shvaćate zašto sam se nasmijao izjavi zastupnika Pásztora.