Promocija knjige »Skaska o vatri« subotičkog pisca, pjesnika i kolumnista Lazara Franciškovića održana je prošlog četvrtka, 2. prosinca u Gradskoj knjižnici u Subotici. Voditelj ove promocije, ujedno i izlagač bio je subotički novinar Smiljan Njagul, a pokraj njega o knjizi su govorili i prof. Raša Babin te povjesničar umjetnosti Bela Duranci.
U uvodnom dijelu programa dramsku točku po stihovima Lazara Franciškovića izvele su učenica subotičke Gimnazije Azra Striković i učenica OŠ »Miloš Crnjanski« u Subotici Emese Fodor.
ATMOSFERA PANONSKE MELANKOLIJE: »Kao primjer odnosa prema kreaciji« i kao čitatelj ove knjige, Bela Duranci je ukazao da »umjetnička poruka nije informacija, niti faktografija, već kreacija koja djeluje autentičnošću, skladno oblikovanom cjelinom, djeluje kao sazvučje s izazovima svoga doba, te ona mora biti samosvojna. Gradska fontana izgrađena 1975. godine bila je izazov i inspiracija Lazi Franciškoviću, koji u svojim djelima prepoznaje salašarsko u gradu, koji opisuje atmosferu panonske melankolije, koja me podsjeća na nezaboravne salašarske večeri ispunjene djetinjim uspomenama«.
U daljnjem tijeku večeri Smiljan Njagul je istaknuo kako je ovaj uradak »lijepa zbirka stihova, a bitnost ova Franciškovićeva spjeva je da je putem umjetnosti sve u mogućnosti da bude objavljeno.« Knjigu po riječima Njagula karakterizira i iskonski govor čovjeka, govor ruku u jednoj od pjesama kojim je čovjek sebe postavio između zemlje i neba«, te činjenica da ovaj Francišković s malo riječi uspijeva postići širinu misli ili opisati kompleksna ljudska osjećanja. »Vatra o kojoj se govori, kada se upali, ona grije još dugo«, zaključio je Njagul.
Recenzent Raša Babin u uvodnom dijelu svog izlaganja govorio je o Franciškovićevim dosadašnjim pjesničkim i književnim radovima – »pjesmama o objektima kao što su Gradska kuća, Fontana, Gradska knjižnica, subotičkim crkvama, kojima se autor bavio ne da bi ih likovno ili arhitektonski opisao, već imajući u vidu njihov značaj u društvu«. Govoreći o značaju najnovije Franciškovićeve poeme on kaže kako je autor ostvario vidan napredak, novu kvalitetu: »Zamjerao sam mu škrtost, zbog koje je on bio nedovoljno dostupan čitateljima, ali ovdje se prvi puta otvorio, što čovjeku pada mnogo prijatnije.«
ZIDANJE RIJEČI U MELODIJU: Govoreći o samoj poemi »Skaska o vatri«, Babin je kazao: »Putnik je lirski subjekt ovog autora, njegov mogući alter-ego. Fontana je mjesto gdje je on prvi puta vidio njene oči tj. ‘šapat njenih zjenica’, ali nešto ih sprečava da se ljubav rascvjeta, a to je strah od grijeha«, te dodao, kako stil pisanja ovog autora ovdje podsjeća na Davidove psalme iz Biblije koji govore o grijehu. Viđenje Franciškovićeva stvaralaštva dopunio je i isticanjem bitnih karakteristika kao što su pjesnikova sposobnost stvaranja novih riječi, te nazočnost prirode u njegovu djelu, koja živi s pjesnikom posredstvom onomatopeja. Na kraju izlaganja konstatirao je kako su spisi ovog autora zapravo jedna priča u različitim nijansama, te da u skladu s novom nijansom njegovog stvaralačkog oslobađanja, »najveće domete ovog pjesnika tek treba očekivati«.
U završnom dijelu postavljeno je i nekoliko pitanja samom autoru. O metodi stvaranja svojih djela Lazar Francišković je kazao: »Pišem danju, svaku riječ slažem, svaku riječ zidam i komponiram ih onda tako da one dobiju određenu melodiju«. Na samom kraju večeri posjetitelji su imali priliku čuti tri posljednje stranice ovog spjeva, koje je pročitao voditelj Smiljan Njagul.
