Zbirka pjesama subotičkog književnika Vojislava Sekelja, pomalo
intrigantno naslovljena, Životopis jedne sjene, sadrži šezdesetak pjesama
slobodnoga stiha. One se tematski okupljaju u jednu pjesničku suvislu
cjelinu oko fenomena sjene – tog nijemog i vjernog odslika svakog, u
prostoru ozbiljenog, bića. Riječ je, inače, o izuzetno raritetnom objektu
lirskih obradbi, a u Sekelja je vlastita sjena glavni predmet pjesničkih zahvata.
Lirski subjekt, naime, u ovim pjesmama-solilokvijima ulazi u kreativnu
komunikaciju s, takovrsno određenim, odbljeskom sebe. I u tom,
nimalo jednostavnom, poetski usadrženom razgovoru sa svojim ne previše
poznatim sobom, koji ga usto stalno prati, Sekelj klasičnim literarnim
postupcima u pjesmama stvara cijelu lepezu motivskih i sadržajnih
sastavnica – od raskošnih intimističkih dijelova s lirskim prosedeom pa
do strastvenih dijaloga o društvenim aktualijama i velikim raspravama
o fi lozofskim pitanjima.
T. Žigmanov
