Prema podacima Međuopćinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture (Zaštitar, zbornik zaštite nepokretnih kulturnih dobara, izdanje 2006.), zgrada u kojoj se nalazi Zavičajna galerija Dr. Vinko Perčić u Subotici u Ulici Maksima Gorkog 22 nastala je prema projektu budimpeštanskog arhitekta Jakaba Dezsőa (jednog od projektanata Gradske kuće) iz 1894. godine, te se ubraja u njegove rane radove; vjerojatno je ovo njegov prvi projekt u Subotici. Dotadašnji manji objekt na placu adaptiran je 1894. godine u kuću s raskošnom neobaroknom fasadom, za vlasnika, odvjetnika Mihálya Geréba, poznatu ličnost iz povijesti grada. To je velika prizemna obiteljska kuća na uglu ulica Maksima Gorkog i Bledske, u kojoj se nekada nalazio i Gerébov odvjetnički ured. Već 1910. godine obitelj Geréb više ne stanuje u ovoj kući; vlasnici zgrade su Henrik Biró i Gábor Szmolenszky (Gradotvorci II., autori Gordana Prčić-Vujnović, Viktorija Aladžić i Mirko Grlica).
Poznati subotički gastroenterolog i kolekcionar umjetnina dr. Vinko Perčić svojom je oporukom 1989. godine gradu zavještao ovu kuću i dio bogate zbirke koja obuhvaća likovna djela, predmete primijenjene umjetnosti, bibliotečki materijal i mobilijar. Drugi dio zbirke poklonio je Gradu Zagrebu. Stalna postavka donacije dr. Vinka Perčića za javnost je otvorena tek 1996. godine.
Neobična je životna sudbina ove obiteljske grane Perčićevih. Vinkovi roditelji Nesto i Katica, rođena Đukić, imali su sedmero djece, pet kćeri i dva sina: Bartula, Agicu, Gizelu, Viktoriju, Maricu, Jelku i najmlađeg Vinka (1911. – 1989.). Od njih sedmero nitko se nije ženio ili udavao, te nisu imali potomaka. Ova loza Perčićevih se ugasila smrću Marice 1. siječnja 1996. godine.