Kada bih odlučila da glavni povod odlaska na ovu destinaciju bude i moja glavna tema, trebala bih pisati za sportsku rubriku, a ne volim pisati o sebi u sportskim rubrikama jer to ispadne prilično subjektivno, pogotovo ako ste u tom sportu bili uspješni kao što je nama to pošlo za rukom. O svemu svakako malo kasnije, ali sad prvo malo o Baji.

I Mađarska ima Bačku i u njoj je smještena Baja

Ovog vikenda sam po tko zna koji put posjetila Baju i zaključila da nikada o njoj nisam pisala. Kada ti je neko mjesto toliko dostupno i kada ga obilaziš toliko često i to obično s razlogom nekog šopinga ili poslom, prestaneš ga promatrati kao destinaciju vrijednu istraživanja i počneš ga koristiti isključivo u svrhu navedenih aktivnosti. I zato se sada hoću iskupiti Baji i posvetiti joj koji red, jer zaista ima što ponuditi. 
Baja je od Sombora udaljena nešto manje od 60 kilometara. Ona i Sombor su proglašeni bratskim gradovima i ako je meni suditi imaju zajedničkih gena, liče malo. Vjerojatno je to do njihovih građevina i pečata koji je Austro-Ugarska ostavila na njih. Nešto po čemu bih izdvojila Baju je Bajski kanal, koji najviše volim od svih kanala u okolini Sombora, a da unesem malo nelogičnosti, ja u Baji nikada nisam srela Bajski kanal, nego su me svi putovi kroz nju vodili uz Dunav. Zapravo, Baja je jedna od važnijih luka Dunava u Mađarskoj, a sam grad predstavlja kulturno, povijesno, industrijsko i ekonomsko središte za ovo područje. 
Naravno, Baja ima sve što potražimo kad odemo u mađarske gradiće a tu prije svega mislim na veće markete u kojima volimo obavljati šopinge, ali ja za ovaj dio posjeta posebno izdvajam »second hand« prodavaonice, kojih ima mnogo, a izbor u njima je fantastičan. No, nisam zbog toga krenula priču o Baji. Namjera mi je bila podijeliti oduševljenje njenim prostranim glavnim trgom, kaldrmisanim i iz nekog razloga pretvorenim u parking. Zamislite veliku gradsku vijećnicu u Baji, naspram nje velik i prostran trg, a preko puta Dunav i onda na taj trg parkirajte stotinu automobila. Ne uklapa se, zar ne?
Ima u Baji i moderna jezgra grada, ali ju ona ne ruži nego se nekako lijepo sve uklapa, a na putu ka toj jezgri proći ćete uskim uličicama franjevački samostan, pa evangeličku crkvu i još neke građevine. Ima u Baji i dobrih čardi i ukusnih čorbi, ali želim vam ispričati i što je nas odvelo u Baju.
Protivnici u istom čamcu

Proteklog vikenda nas je Baja pozvala u goste kako bismo obranili prošlogodišnje zlato u dragon boat natjecanju na bazenu. Od svih natjecanja ovo mi je jedno od interesantnijih i izazovnijih tako da sam znala da ga neću propustiti. Dvanaest članova Salašara somborskih, podijeljenih u dvije ekipe odmjerilo je snagu s 12 ekipa, među kojima smo zauzeli drugo i peto mjesto. Drugi put zaredom smo uspjeli pokazati da smo društvo koje pobjeđuje, a da je ova disciplina nadveslavanja suparničke ekipe u istom čamcu nešto što nam odlično ide. A one manje upućene, koji ne prate sportske strane riječ je o natjecanju u kome suparničke ekipe sjednu u isti čamac (dragon boat) jedna naspram druge. Iznad bazena se nalazi konop koji na sučev znak mora biti na sredini čamca. Ekipe počinju veslati svaka na svoju stranu, a pobjednik je ekipa koja za manje od minutu vremena izgura drugu ekipu izvan obilježene zone. Ukoliko nadmetanje potraje duže od jedne minute, utrka se ponavlja, što se nama nije dogodilo, na sreću. Jedino što nismo imali sreće jest odmoriti se prije finalne utrke, za razliku od drugih finalista tako da nećemo saznati jesmo li drugi zbog spleta okolnosti ili ove godine nismo dorasli zlatu. Kako bilo, rado ćemo se vraćati u Baju, po medalju, dobru šetnju ili na ukusnu čorbu. Naravno, i po koji šoping.
Gorana Koporan