Izgradnja Vodotornja, Velike terase, Ženskog štranda i Muzičkog paviljona, objekata koji i danas uljepšavaju šetnicu uz palićku obalu, završena je 1912. godine. Ovaj važan događaj projektanti Marcell Komor i Dezső Jakab obilježili su na poseban način. Načinili su spomen-česmu na koju su ispisani najvažniji datumi u razvoju Palića kao ljetovališta. Ova česma je doživjela izmjene i premiještanja, ali je 1981. godine vraćena na mjesto gdje su je locirali projektanti, i to točno u centralnu osu aleje, kao završni akcent koji slijedi poslije Vodotornja i Velike terase. Neposredno uz obalu jezera, u centralnoj simetrali velikog luka terase, smještena je ova fontana s osnovom u vidu trolista... Ovim opisom arhitektica mr. Kata Martinović-Cvijin počinje tekst o spomen-česmi na Paliću u knjizi Subotički opus Komora i Jakaba u izdanju Subotičkih novina 1988. godine.
Na spomen-česmi o historijatu Palića piše sljedeće: »Jezero Palić prvi put se spominje u spisima 1690. godine pod imenom ’Paligo Palus’. Kao ljekovito jezero spominje se 1823. godine. Toplo kupatilo sagrađeno je 1845. godine. Park i hotel ’Trščara’ 1853. godine. Stari hotel 1857. godine«. Iznad tri niše s tekstovima izvajane su tri ženske glave s viticama (što je jedan od čestih motiva umjetnika secesije). Bilo je planirano postavljanje skulpture jezerske sirene na vrhu spomen-česme, ali to nikada nije urađeno. Postavljena je vaza s cvijećem (ili bez cvijeća).
Kroz vrijeme nastalo je mnoštvo razglednica s ovim prepoznatljivim palićkim motivom, koji nepromijenjeno privlači pozornost turista i šetača.