Vjerojatno ne postoji nijedna izreka koja u sebi sadrži dva toliko ravnopravna, a suprotstavljena, suštinska značenja kao što je to slučaj s onom »nije važno tko kaže nego što kaže«. Odličan primjer za razmatranje ove teze dao je »Večno ožalošćeni Budžet Grada Subotice« kao potpisnik podsjećanja da je prošlo šest tužnih godina otkako nas je napustio »vetrozaštitni pojas«, objavljen u formi umrlice na svim oglasnim stupovima u središtu grada. Stoji u toj umrlici i da je navedeni vjetrozaštitni pojas »rođen« 2010., da je svoj životni vijek ispunio tri godine kasnije, kao i da je za njegov dolazak na svijet utrošen 41 milijun dinara, a da pri tomu od predviđenih 30.000 nije zasađena nijedna sadnica zbog čega je gradski proračun oštećen za 24 milijuna dinara. Znatiželjniku se na koncu ove kratke informacije stavlja do znanja da će »pomen« (možda i »poduše«, zajedno) biti održan »jednog petka u organizaciji tadašnje vlasti«. Prihvatimo li sve ove podatke kao moguće točne, u startu ćemo se složiti da je mnogo bitnije ŠTO se u ovoj informaciji kaže nego li TKO ju priopćava. Na njezino prihvaćanje kao istinitu uputit će nas i slučaj koji se odigrao nekoliko godina ranije kada su sadnice više vrsta drva zasađene u istu svrhu na Mikićevu, ali su zbog neodržavanja ubrzo potpuno zarasle u korov, a nedugo potom i propale čime su također uludo bačeni novci iz gradskog proračuna, a svejedno na radost Goranskog rasadnika od koga su nabavljene. Ostavimo li na stranu validnost ove informacije svakako je zanimljivo i pitanje TKO ju plasira. »Večno ožalošćeni Budžet Grada Subotice«, pa to i dijete u vrtiću zna, nije osoba, a kao personifikacija iste predstavlja tek žalosni pokušaj da se bude duhovit. »Večno ožalošćeni Budžet Grada Subotice«, hajde da se malo igramo Sherlocka, mogla bi, recimo, biti personifikacija aktualne vlasti ili nekoga tko joj je jako privržen, nekoga TKO javnost želi obavijestiti ŠTO su to sve njezini prethodnici radili na štetu građana i životnog okoliša. Ako je ova pretpostavka točna, nastavimo ju razvijati poput slavnog Holmesa, pravo pitanje je onda zašto se ona priopćava na ovaj način, ilegalno, kao da živimo u autokratskom (ili, nedajbože, diktatorskom) sustavu? Zašto se ovako jasni podatci, kao i oni o tajkunu Đilasu, jednostavno legalno ne objelodane, a odgovorni (Saša Vučinić, Modest Dulić kao tadašnji gradonačelnici?) procesuiraju u instituciji kao što je nezavisno sudstvo i da onda i građani i »Budžet Grada Subotice« imaju legitimno pokriće za iskazivanje javnog zadovoljstva? Zašto, konačno, »Grad« ne ukloni ovu umrlicu, ne zbog njezine vjerodostojnosti nego zbog njezine ilegalne prirode, a policiju zamoli da utvrdi identitet onoga tko ju je sastavio kako bi javnost saznala TKO iza nje stoji i ŠTO takvim postupcima želi postići? Sjetimo se samo kako je isti taj »Grad« brzo uklonio plakat s tekstom »Bogdane, Bog je ljut« nakon kog se u njemu prepoznao neki ljuti Laban koji voli čupati grkljane, a ne, recimo, neki Zvonko koji je u to vrijeme možda pjevušio prolazeći pored njega. Na koncu, pošto nemam hrabrosti ne potpisati se »večno ožalošćenom Budžetu Grada Subotice« slobodan sam uputiti molbu da svoju aktivnost tiskanja umrlica u centru Subotice nastavi i s pitanjima. Recimo, TKO je posjekao drvored topola na Paliću, TKO je zapalio dio imanja Simonu Osztrogoncu u Kraljevom Brigu nedugo nakon toga i ŠTO je Grad učinio da istina izađe na vidjelo? Zlatko Romić