Nepobitna je činjenica, ma koliko ona desetljećima bila prikrivana, da je na prostoru Vojvodine do kraja Drugog svjetskog rata živjelo oko pola milijuna podunavskih Nijemaca. Nepobitna je činjenica, ma koliko ona isto tako desetljećima bila prikrivana, da su tisuće Nijemaca stradale u poslijeratnim logorima. Oni koji nisu otišli u samoj završnici rata, a izbjegli su logore, otišli su čim se rat okončao i čim je postalo jasno da biti Nijemac u poslijeratnoj Jugoslaviji nije poželjno. Koliko su prikrivane činjenice o Nijemcima na ovim prostorima govori i to što se u Somboru nije znalo i nije govorilo o logorima u Gakovu i Kruševlju i godinama je to bila nepoznanica i za ljude koji su živjeli tek nekoliko kilometara od tih logora. No, tragovi života i rada njemačkog naroda nisu se mogli izbrisati preko noći. Nisu se preko noći mogle porušiti sve švapske kuće, demontirati sve tvornice, uništiti alatke i strojevi koji su unaprijedili gospodarstvo...
A onda su prošla desetljeća i biti Nijemac više nije nešto što treba prikrivati. Jest da se ta zajednica danas (na teritoriju cijele Srbije) svela na tek nešto više od 4.000 njenih pripadnika, ali je živa i aktivna. A rezultat te aktivnosti je Muzej podunavskih Nijemaca koji tijekom ove godine treba biti otvoren u Somboru. Na prostoru od oko 300 četvornih metara bit će priređena muzejska postavka kao svjedodžba života jednog naroda koji je kroz stoljeća provedenih na ovim prostorima bitno utjecao na gospodarski, kulturni i društveni razvitak. Pozvani su svi koji mogu pomoći u priređivanju ove postavke, bilo da je to u kakvoj zabačenoj ladici sačuvan stari dokument, obiteljska fotografija, kakav komad nošnje. Sve nedostaje, što je zapravo danak onome što se s Nijemcima na ovim prostorima događalo u završnici i nakon okončanja Drugog svjetskog rata.
Pomoć u otvaranju ovog muzeja stići će iz Ulma, gdje je Centralni muzej podunavskih Nijemaca. Pomoći će i Grad Sombor i to tako što će (konačno) početi obnova Grašalkovićeve palače u kojoj će svoj prostor imati i spomenuti muzej. Ima to i svoju simboliku – Grašalkovićeva palača bila je centar iz koga se vršila kolonizacija Nijemaca u Bačku. 
Z. V.