Sportski savez Grada Sombora i na početku ove godine proglasio je najbolje sportaše koji su tjekom 2018. godine u sportovima kojima se bave postogli značajne uspjehe koji prelaze okvire Sombora. Među dobitnicima priznanja je i maratonac Đuka Čeljuska (53), član Atletskog rekreativnog kluba Somaraton, koji je proglašen za najboljeg rekreativca. Osim Sportskog saveza, Čeljusku je nagradio i njegov klub za rezultate postignute u 2018. godini. Jedan od posljednjih Đukinih uspjeha u 2018. godini bio je Savski polumaraton, koji je ujedno i Državno prvenstvo u polumaratonu za veterane. Čeljuska je u svojoj kategoriji osvojio prvo mjesto.
Priznanje za višegodišnje rezultate
Priznanje Sportskog saveza Čeljusku je iznenadilo, jer, kaže, 2018. godina nije bila njegova najuspješnija trkačka godina, pa ovo priznanje doživljava kao nagradu i za uspjehe koje je postigao ranijih godina.
»Rekao bih da je 2018. bila jedna prosječna godina i ne može se usporediti s 2016. kada sam bio balkanski prvak i pobjednik svih utrka na kojima sam sudjelovao te godine. Uspješna je bila i 2017. godina u kojoj sam imao najviše utrka. Sve je to prošlo bez neke velike pažnje i priznanja, pa onda ovo priznanje doživljavam kao nagradu za svoje višegodišnje rezultate«, kaže Čeljuska.
Trčanjem se bavi aktivno od 2002. godine, ali kaže broj utrka i natjecanja posljednje dvije godine smanjuje, jer za to, s obzirom na više poslova koje radi, nema više niti dovoljno vremena, niti fizičke snage.
»Smanjujem broj utrka, ali od trčanja ne mogu odustati. Volim to, a s druge strane koristi mi to i fizički i psihički tako da će u mom kalendaru i dalje ostati utrke koje su u okolici Sombora i državna natjecanja. Ono što bih posebno izdvojio je Somborski polumaraton. Ima za nas domaće natjecatelje utrka posebnu draž, jer trčiš u svom gradu, domaćin si pa se želiš pokazati pred gostima, bodre te tvoji Somborci i to je nešto posebno. Jednostavno te sve to digne iz neke kolotečine i da ti snage da budeš bolji i od samog sebe«, kaže Čeljuska.
Primat Somborskom polumaratonu
Poslovi koje radi, jer kako kaže on i supruga imaju sina studenta, ostavljaju mu sve manje vremena i za treninge i za natjecanja.
»Trudim se da i dalje budem prisutan koliko mogu. A s druge strane i godine su tu i treba malo i tijelo odmoriti, pa ću prvi dio ove godine više odmarati nego trčati. Ja nas uspoređujem s trkaćim automobilima koji su maksimalno eksploatirani i treba im remont. Tako je i kod nas«, priča Čeljuska.
Koliko u nogama ima istrčanih kilometara nije računao, ali s obzirom da dugoprugaške utrke trči od 2002. godine nakupilo se na tisuće kilometara, jer je to 16 godina kontinuiranog trčanja. A u tih 16 godina ne samo da su stali istrčani kilometri, već su se nizali i uspjesi. Čeljuska izdvaja Prvenstvo Balkana u atletici za veterane 2016. godine, kada je postao prvak Balkana u polumaratonu u kategoriji M50. Kaže koliko je puta bio prvak Srbije u polumaratonu, a u kraćim utrkama nije ni brojao.
»Nema tu velike taktike. Općenito, u atletici si spreman ili nisi spreman. Sama utrka je najlakši čin i sve ovisi od onoga kako ste i što uradili prije utrke. Na samoj utrci pratiš sebe, konkurente oko tebe, trčiš koliko možeš bolje i to je to. Meni to posljednjih godina uspijeva, pa ni dobri rezultati nisu izostali«, kaže Čeljuska, koji se 2002. godine zapravo vratio svojoj školskoj ljubavi – atletici.
Kao srednjoškolac bio je uspješni atletičar, na armijskom prvenstvu četvrti, ali jednostavno trebalo je brinuti o egzistenciji, pa se Čeljuska nije mogao profesionalno okrenuti atletici. Priliku da se vrati onome što voli i u čemu je dobar vidio je u rekreativnom trčanju i tako je počela jedna nova priča. Kaže, prelomilo je jedno natjecanje – zaposlenika u tvornicama ulja, gdje je bez veće muke osvojio drugo mjesto. Od tada je počeo redovito trenirati i natjecati se.
Z. V.
