Netko vam kaže naziv mjesta, a vi biste trebali pogoditi gdje je to mjesto locirano. Ne zvuči teško. Zapravo, zvuči i prelako. Naravno, ukoliko nikada prije nisam čula za to mjesto, neću znati pogoditi u kom je dijelu dane zemlje ali, priznat ćete, ima nešto u nazivima mjesta što naginje prema zemlji u kojoj su smješteni. Virovitica je recimo totalno Hrvatska, Rumenka je u Srbiji, Craiova zvuči prilično rumunjski, dok je Horgoš totalno mađarski. I da, jesam malo pretjerala i moguće je da bih već kod trećeg pogađanja promašila i zemlju, i govorno područje, a nije isključeno da bih promašila i čitav kontinent. 

Rajačke Pimnice

Ne znam tko je kriv onda kada ne možemo naslutiti gdje smjestiti neko mjesto. Da li ljudi koji su davali imena gradovima, ili pak ljudi koji nisu uspjeli učiniti neko mjesto dovoljno poznatim da se za njega pročuje, ili država koja ne brine o tim mjestima, ili ljudi koji u tim mjestima nisu našli ništa interesantno pa su iselili i učinili ga pustim i neinteresantnim za razglasiti? Čisto zabave radi danas ćemo se baviti mjestom za koje nikada nisam čula, niti bih znala u koji dio svijeta ga smjestiti, a za to su zaslužni svi pobrojani razlozi gore, pa i koji razlog više, sigurna sam. Danas idemo u Rajačke Pimnice.
Hajde prije no što tamo krenemo da pogađamo jesu li one u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Makedoniji... Znam, pobrojala sam sve zemlje koje su relativno blizu i sličnih naziva mjesta, ali priznat ćete da nije lako pogoditi, a još ima potencijal biti i na nekom mnogo neočekivanijem mjestu. Neću odugovlačiti, mjesto je u zemlji u kojoj ja živim 36 godina i nikada do sada nisam čula za njega ni u priči, ni u časopisu, ni na televiziji, na internetu, od susjeda, slučajno u prolazu. Nikad, i zbog toga se ne osjećam neobaviještenom ili se nešto sramim zbog tog neznanja. Sigurna sam da 90% ljudi koje ja znam nije čulo za to mjesto.
A ono tamo...

A ono tamo arhitektonski kompleksi vinskih kuća. A ono tamo čuvene vinarije i sjajna vina. A ono tamo zaštićeno nacionalno blago. A ono tamo skriveno, zaboravljeno, nepoznato. I zato idemo redom. Rajačke Pimnice se nalaze na malom uzvišenju poznatijem po nazivu Bijelo brdo, u blizini sela Rajac, dvadesetak kilometara od Negotina, u jugoistočnoj Srbiji. Naizgled, ovo je pravo malo selo sačinjeno od tradicionalnih kamenih kućica. Ono što je najinteresantnije je da u tim kućicama nitko ne živi ali ih nitko nije ni napustio, one predstavljaju vinske podrume, a njihovi vlasnici uglavnom žive u selu Rajac. Ovdje stižemo i do porijekla imena i priče da je pimnica nastala od glagola piti, dakle ovo je mjesto gdje se pije, i to dobro vino. (A ne pivo, kako bi mogla zbuniti riječ pimnice). Kuće su građene tako da se sastoje iz donjeg dijela koji je ukopan dva metra pod zemlju kako se ne bi dogodile velike temperaturne oscilacije, a njegova namjena je pravljenje i čuvanje vina. Gornji dio kuća je predviđen za boravak ljudi tijekom berbe. Na kućama nema dimnjaka, a nekad se čini da nema ni prozora. Čini se da su kuće raspoređene po sokacima tako da sve izgleda kao labirint kog krasi glavni trg i nekoliko manjih, a zaštitni znak je svakako stari stoljetni dud koji je dobio naziv Zapis.
Ništa do nas ne dođe slučajno, pa tako ni ovaj podatak o nekom nepravedno zanemarenom mjestu. Svemu navedenom dodajem odličnu domaću kuhinju i sorte bagrina, semillon, smederevka, sauvignon i talijanski rizlig i čašu crnog burgundca za zazubice i čekam lijepa izvješća, jer je uvijek vrijeme za avanturu.
Gorana Koporan